RAZGOVOR Mirjana Tadić, zamjenica ravnatelja Caritasa Zadarske nadbiskupije: Nitko ne smije niti treba biti gladan

Caritas Zadarske nadbiskupije obilježava 30 godina svoga djelovanja (1990.-2020.). Utemeljio ga je blagopokojni zadarski nadbiskup Marijan Oblak 11. siječnja 1990. g. U svibnju 1991. g. Caritas se u cijelosti institucionalno organizira sa svim tijelima, a u kolovozu 1991. g. započinje rad u ratnim uvjetima, u prizemlju Svećeničkog doma u Zadru. Zadarski Caritas kroz svojih dvadeset programa i službi godišnje skrbi za oko 1500 obitelji u potrebi iz Zadarske nadbiskupije. U jubilarnoj godini svoga rada dobili su na Dan Grada Zadra 24. studenog 2020. g. Priznanje i Grb Grada Zadra za uzorno karitativno i socijalno djelovanje od dobrobiti za cijelo društvo.

Lijepo je primiti Priznanje Grada Zadra. Prepoznato je Vaše djelovanje. Kako doživljavate prijem Nagrade i Grba Grada Zadra?
-Nagrada nas je ohrabrila i razveselila. Poticaj nam je da budemo još snažniji i jači, da možemo pomagati kojima je pomoć najpotrebnija. Posebno nas veseli što je naša zajednica prepoznala to što mi radimo, našu zauzetost. Jer u našoj instituciji Caritasa jako puno ljudi radi ne razmišljajući o tome da trebaju dobiti nekakvu satisfakciju za to ili da trebaju biti nagrađeni.

Prepoznati ste i na razini hrvatske države. Dobili ste i Državnu nagradu za humanitarni rad koju RH dodjeljuje za postignuća i doprinos razvoju i unaprjeđenju humanitarnog rada. Na prijedlog Odbora za dodjelu Državne nagrade za humanitarni rad, 10. prosinca 2018. g. primili ste Nagradu u Ministarstvu za socijalnu politiku RH. I to pokazuje koliko je zadarski Caritas prepoznatljivi subjekt na socijalnoj karti Hrvatske.
– Da, za Državnu nagradu za humanitarni rad predloženi smo od šire zajednice za socijalno područje, u kojem djelujemo. Mi nastojimo u svom radu surađivati sa svima, pa i s institucijama na državnoj razini. U našem radu i u neprestanim kontaktima s tadašnjim Ministarstvom obitelji bili smo jako suradljivi. Nastojali smo zajedno s njima proširiti naše oblike pomoći koje pružamo korisnicima. Nakon te zauzetosti uslijedilo je i tako veliko državno priznanje koje nas je obradovalo. U našem radu to želimo i dalje opravdati.
No, glas o Caritasu Zadarske nadbiskupije prelazi i granice Hrvatske. Vodstvo zadarskog Caritasa 2019. g pozvano je predstaviti u Europskom parlamentu u Bruxellesu provedbu vašeg programa u suzbijanju siromaštva, kao primjer dobre prakse drugim zemljama kako pomoći siromašnima u svojoj sredini. Zadarski Caritas uspješno je prošao na natječaju Europskog socijalnog fonda, svega vas nekoliko ustanova u Hrvatskoj zadovoljilo je kriterije toga europskog natječaja, među onima koji su bili aplicirali.
– Nastojimo u svom radu proširiti aktivnosti i povući sredstva odakle god možemo, da bismo pomoću takvih sredstava smanjili stopu siromaštva u našoj sredini. Već tri godine zaredom iz Europskog socijalnog fonda povlačimo sredstva i implementiramo ih u naše dvije pučke kuhinje u Zadru i Benkovcu i u socijalnu samoposlugu, kao i kroz druge projekte koje imamo u Caritasu, npr., bila je podjela školskog pribora i torbi, sportske opreme za djecu iz siromašnih obitelji, bogatiji pakete hrane i raznih drugih artikala, posuđa i ostaloga za kućanstvo.

Mi ćemo se truditi da sve što dobijemo podijelimo onima kojima je najpotrebnije

Morali smo učiniti sve što nam nalažu pravila projekta i nakon nekog vremena bili smo pozvani u Bruxelles prezentirati to što radimo. Bili smo sretni, to nam je bilo prvo iskustvo. Krenula je upravo i treća faza provedbe projekta. Ovih dana smo raspisali natječaj za javnu nabavu i ova godina provedbe toga projekta će biti od velike koristi za našu zajednicu. Ta će sredstva doprinijeti da lakše izađemo iz teškog i bremenitog vremena pred nama.

Pandemija je, veliki broj nezaposlenih, velik broj ljudi koji rade i primaju male plaće, ali mi ćemo se truditi da sve što dobijemo podijelimo na najbolji način, pomoći kojima je najpotrebnije. To su uglavnom obitelji koje imaju više djece, samohrani roditelji, veliki broj umirovljenika koji nemaju obiteljsku podršku, ili ako je imaju, njihova djeca su često u teškom materijalnom položaju. Kad imamo takav kontinuitet u priljevu sredstava, možemo svakodnevno pripremati obroke u pučkim kuhinjama, dostavljati ih na adrese ili ljudi mogu doći uzeti što im treba u socijalnoj samoposluzi. To je veliko u ovoj situaciji.
Samo zadnjih mjesec dana došlo je deset novih korisnika u zadarsku pučku kuhinju. Je li porasla potražnja za drugim vašim pomoćima tijekom pandemije?
– Bilježimo porast korisnika u Caritasu po svim projektima i pojačana javljanja u pučkoj kuhinji. U pučkoj kuhinji nam se sve više javljaju samci koji su prisiljeni doći, a mi smo sretni da ih možemo primiti, kao i u socijalnoj samoposluzi. Puno ljudi javlja se u Obiteljsko savjetovalište na koje ova situacija osobito djeluje. Naše kolege psiholozi aktivno i svakodnevno javljaju se online ili im ljudi dolaze u Caritas. Moramo biti susretljivi, moramo biti puno osjetljiviji i pomoći, biti na usluzi, da ljudi znaju da mogu doći, da će dobiti potrebno i da će to sve biti besplatno, što je jako važno.

Ima i ljudi koji ne znaju da se negdje dijeli pomoć, čak se i boje zatražiti pomoć

Često ističete da nitko ne bi trebao oskudijevati u osnovnom i potičete ljude da vam se jave. Neki se i srame. No, Caritas je tu da pomogne svima i smatrate da svi trebaju moći imati osnovno za život.
– Ja radim u socijalnoj službi 39 godina. I uvijek sam mislila da će biti bolje i da neće biti gladnih. Mi vrlo često dobijemo dojavu da u nekoj sredini živi obitelj u bijedi, siromaštvu, stambeno, materijalno, zdravstveno i nastojimo biti što hitriji, doći do takvih korisnika. Moramo aktivirati i druge subjekte koji pružaju socijalne usluge na području Zadarske županije.

Ima i ljudi koji ne znaju da se negdje dijeli pomoć, čak se i boje zatražiti pomoć, i onih koji misle da im pomoć ne pripada, da je netko siromašniji od njih i živi u težim prilikama. Apeliram na sve koji znaju da ima netko kome bi trebala pomoć, slobodno neka nam se javi putem telefona, mailom ili bilo kako. Mi ćemo pružiti što im je najpotrebnije i doći do te obitelji.

Ja uvijek kažem: ne treba i ne smije nitko biti gladan, jer Caritas nije samo naša aktivnost. Našu aktivnost podupiru i brojne druge institucije, prvenstveno lokalna zajednica, Grad Zadar i Zadarska županija. Brojni donatori, brojni veliki trgovački centri koji nam daju hranu koju oni ne mogu prodati, a hrana je sasvim zadovoljavajuća. Mi se trudimo, mi iz Caritasa odlazimo svako jutro i pokupimo po tim centrima što treba. Stvarno nitko ne treba biti gladan.
To je odličan način suradnje s trgovačkim centrima. Često se govori da se puno hrane baca, ali na taj način, u suradnji s Caritasom, hrana ipak ne završava u otpadu.
– Hrvatski Caritas je na nacionalnoj razini sklopio ugovore s velikim trgovačkim centrima. To je Interspar koji nas opslužuje s kruhom svaki dan, i to je velika stavka za naše korisnike u pučkoj kuhinji, ali ne samo njih. I oni koji žele, mogu doći i uzeti kruh, jer kruha ima. Zahvaljujem Intersparu. Zatim, tu su i Kaufland, Konzum, Metro i mnogi drugi kojima ostane neka namirnica, ne mogu je prodati. Mi ćemo doći i to ćemo iskoristiti u pučkoj kuhinji. Nećemo to trebati kupiti, time ćemo poboljšati kvalitetu usluge taj dan za naše korisnike.

Ako čovjek ne dobije pomoć u trenutku kad mu je najpotrebnija, iz toga se rađaju drugi problemi 

Npr., kad dobijemo dosta zelene salate. Pa nećemo je baciti ili da propadne. Taj dan ćemo, uz obrok koji su ljudi dobili, dati salatu u vrećici da je ljudi nose kući. Ako dobijemo ribe, damo im ribu da je u svom domu pripreme. Ništa ne treba baciti. Sve što donesemo je jestivo, s važećim rokom trajanja. Grehota je da to završi u kontejneru i da ljudi traže po kontejnerima. Mogu doći kod nas, hrane ima, hranu će dobiti. Mi se trudimo da nitko ne bude gladan i stvarno nastojimo zadovoljiti sve koji su u potrebi. Borili smo se toliko godina da pokrenemo trgovačke lance i sretni smo da su oni to prepoznali, da hrana ne završava u kontejnerima, nego gdje treba, kod ljudi. U naše dvije pučke kuhinje, u Zadru (350 obroka dnevno se dijeli) i Benkovcu (100 obroka dnevno) to možemo distribuirati.

Često kažete, Mirjana, da pomažete tamo gdje država ne može, gdje država sa svojim službama staje. Vi ste spasili mnoge životne situacije kod ljudi kojima neka birokracija nije omogućila primanje pomoći, a Caritas to uspješno rješava.
– Pa ne bih rekla da je to birokracija. Jednostavno imate određene zakone koji se moraju primjenjivati, a zakoni imaju limite do kojeg iznosa netko nešto može dobiti. Kolege u centrima za socijalnu skrb moraju se pridržavati zakonskih uvjeta. Ali, ako korisnik dođe kod nas, ako ga zadesi neka bolest, a zakon to nije prepoznao, i on s djetetom mora poći na liječenje ili djetetu mora kupiti neki lijek; ili radi kupnje tog lijeka ne može platiti podstanarstvo ili režijske troškove, mi smo u sinergiji s Gradom i Županijom, imamo sredstva koja nam oni daju i uskačemo.

Čovjeku treba pomoći u datom trenutku. Ako čovjek ne dobije pomoć u trenutku kad mu je najpotrebnija, iz toga se rađaju drugi problemi koje je kasnije teško riješiti. Često dobijemo i povratnu informaciju od ljudi: ‘Meni više pomoć ne treba, mi smo podmirili što smo trebali, hvala vam. Sad možete dati pomoć nekom drugom’. Smatramo da nismo nikome konkurencija, da zajedno s Centrom za socijalnu skrb i sa svim drugim institucijama možemo svi zajedno napraviti dobru stvar. Ako te ustanove ne mogu pomoći, mi smo tu pa ćemo pomoći čovjeku. Svatko tko dođe, može dobiti konkretnu pomoć, da prebrodi krizu u kojoj se u taj trenutak našao.
Osnovani ste u osvit rata, vaš rad podudara se s početkom Domovinskog rata. Što reći kada pogledate unatrag tri desetljeća, to su milijarde kuna koje ste vi proslijedili potrebnima i tone tona hrane koje ste dali ljudima. Caritas je ponos Zadarske nadbiskupije i grada Zadra.
– Caritas je uvijek osluškivao potrebe ljudi u datom, za njih ključnom trenutku. Mi smo se uspješno prilagođavali svim potrebama. Zatekao nas je rat, morali smo se prilagoditi ratnim događanjima i stradanjima.
Mi smo na početku Domovinskog rata bili jedini koji smo pomogli mnoge obitelji u hrani i odjeći, dok se država nije oformila i krenula sa zbrinjavanjem stradalnika rata. Davali smo novčane donacije za djecu poginulih branitelja, invalide. Nakon rata aktivno smo sudjelovali u njihovom zbrinjavanju kroz projekt ‘Krov nad glavom’ uz podršku njemačkog i talijanskog Caritasa i drugih inozemnih caritasa.

Kad su se naši prognanici vratili, nastojali smo im pomoći. Kad su se ljudi vratili u svoje domove, uvidjeli smo da Caritas mora krenuti u drugom pravcu. Vidjeli smo da ljudi ne mogu pripremiti hranu koju smo im dijelili, pa smo pokrenuli pučke kuhinje. U početku smo bili u strahu da nam možda neće dolaziti dovoljno ljudi, ali nažalost, ta brojka je još uvijek velika. Pa smo u pučkoj kuhinji vidjeli da nam dolaze ljudi koji nemaju gdje spavati.

Caritas će i dalje broditi i biti oslonac našoj zajednici u skrbi za siromašne i potrebne sugrađane

Grad se počeo obnavljati, sve manje je bilo šupica gdje su ljudi spavali preko noći. Vidjeli smo da ima i beskućnika koje treba smjestiti, zbrinuti, dati im šansu za novi život, pa smo otvorili Prenoćište. Sad se prilagođavamo ovom novom vremenu. Uz našu zauzetost i brojne koji nam pomažu i žele dati dio sebe, Caritas će i dalje broditi i biti oslonac našoj zajednici u skrbi za siromašne i potrebne sugrađane. Koliko god radili, ne smijemo se umoriti u našem poslu. Uvijek trebamo nalaziti nove načine kako pomoći, kako što lakše i što brže doći do ljudi koji su potrebni naše pomoći.
Zadarski Caritas ima dvadesetak vlastitih programa i službi, ali pratite aktivnosti i Hrvatskog Caritasa u akcijama na nacionalnoj razini koje su osobito u Došašću i korizmi više vidljive u javnosti i gradovima.
– Mi smo jako suradljivi i svima nam je isti cilj – pomoći potrebnome. Zajedno smo u akciji ‘Za tisuću radosti’. Provodimo našu Fritulijadu, kada sredstvima koje građani daju za fritule pomažemo razne situacije, npr. sigurnu kuću za žene, ljetovanje vukovarske djece u Zadru itd. Sada želimo da i u ovo vrijeme ljudi osjete Božić i dolazak Isusa Krista.

– Pandemija je utjecala na kretanje ljudi, a zgrada Caritasa uvijek je bila prometna ljudima. Ali vaše pružanje pomoći ne jenjava. Kako ste se uspjeli organizirati? Ravnatelj Caritasa don Darijo Matak kaže: „Poštujemo fizičku distancu, ali nikako ne socijalnu distancu“.
– Nikako socijalna distanca. Prisutni smo i kontaktiramo s našim korisnicima kao da smo otvoreni. Prilagodili smo se u radu Pučke kuhinje i Socijalne samoposluge, nikakvog problema nema. Moramo se svi zajedno čuvati, puno ljudi dolazi i ne možemo dopustiti da bude nešto loše pa da se zatvorimo i ne radimo.

Trenutno je devet beskućnika u našem Prenoćištu sv. Vinka Paulskog

Kuhinja ni u karanteni nije zatvarala svoja vrata. Svakodnevno se, cijelo ovo vrijeme, dijeli ručak. Pripremimo ručak i pakiramo ga u plastične posude koje su skupe i to nam je dodatni trošak, ali to nam stvara sigurnost. Stavimo u vrećicu i korisnicima damo spakirani obrok kroz prozor na mjestu gdje dijelimo hranu.

Trenutno je devet beskućnika u našem Prenoćištu sv. Vinka Paulskog. U blagovaonici pučke kuhinje, kad završi podjela ručka korisnicima, u dogovoru s epidemiologinjom, za velikim stolom svaki beskućnik ima svoje mjesto gdje ih svakog dana čeka njihov obrok. Kad napuste blagovaonicu, dezinficira se prostor i dalje radi potrebno.

Korisnike koji trebaju razgovor osobno uvodimo svakog posebno poštujući mjere. Dostava obroka je na kućne adrese, u Benkovcu 80 korisnika, u Zadru se vozi 70 obroka svaki dan na kućnu adresu. Hrana se spremi u dostavne posude, ostavlja se ispred vrata korisnika, ne ulazi se u stanove jer to su stare i nemoćne osobe. Pokuca se, ostavi ispred vrata, ljudi preuzmu obrok. Mi sutradan vratimo prazne posude, donesemo pune, to se nesmetano odvija. Nije se zanemarila socijalna distanca, fizička je i to nam nedostaje. Jer potpuni način rada i ispunjenost je daleko bolja kad imate direktan kontakt s korisnikom. Vrlo često mimika i njegovo tijelo pokazuju što čovjeku treba. Ali moramo se prilagoditi novim uvjetima i biti sretni da možemo svakodnevno pripremati i dijeliti ono što imamo – a imamo, hvala Bogu.
Kako funkcionira poljoprivredno dobro na Bokanjcu u obradi zemlje?
– Puno smo tamo učinili. Mi smo iskrčili ledinu na površini od 7000 četvornih metara koja nije bila rađena više od 40 godina. Potpuno smo je kultivirali, uz pomoć naših beskućnika, posadili smo poljoprivredne kulture, kupili dvije freze. Povezali smo se s Agronomskim društvom Zadarske županije i ostvarili suradnju. Posadili smo 77 stabala autohtonih smokava, naši beskućnici to su htjeli. To je lijepi nasad i dozvolili smo jednoj obitelji s Bokanjca, imaju svoj OPG, da uz te smokve sade krumpir i drugo raslinje i održavaju smokve. Uz podršku župnika Bokanjca don Srećka Petrova, koji se tu jako zauzeo i sam je frezao i polijevao smokve, imali smo ovo ljeto i prvu berbu smokava koje su probali korisnici u Pučkoj kuhinji. Kad bude veći urod, radit ćemo i marmeladu od smokava.

Ističete da sve što radite ne bi bilo moguće bez vaših dobročinitelja i sponzora. Dolaze kamioni pomoći u Caritas, mnogi neznani ljudi i poduzeća vama pomažu i olakšavaju rad.
– Sigurno da se sve ovo ne bi moglo raditi bez dobročinitelja i donatora. Važno je u našem radu da smo mi za sve projekte senzibilizirali našu okolinu i naša okolina prepoznaje ljude u potrebi. Mislim da su beskućnici o kojima skrbi Caritas svugdje u Hrvatskoj dobro prihvaćeni.

Da nema ovakve institucije, u sustavu socijalne skrbi bilo bi daleko teže

Ima jako puno dobročinitelja. Uz spomenute trgovačke lance, mnogi OPG-ovi, Seljačka tržnica u Zadru koja subotom prikuplja što im ostane za Pučku kuhinju, dobrovoljni darivatelji krvi iz Vira koji skupljaju hranu u vrijeme blagdana pa nam dovezu. Mnogi ljudi koji imaju viškove, donesu nam. Sad su bile mandarine, pa ostave ispred Pučke kuhinje. Pa su tako donosili i tikvice, razno povrće. Nazovu nas i inspektori da ima ribe s ribarnice, kad se prodaje bez papira, pa je donesu u našu kuhinju.

Puno je donatora i onih koji ne žele da se čuje za njih. Uz podršku svih njih mi nismo u situaciji da mislimo što ćemo sutra skuhati i dati ljudima. Pučka kuhinja radi od 1996. g., mi nikad nismo imali taj problem. Samoposluga je otvorena petu godinu, nikad nije došlo u pitanje da ljudima nemamo što podijeliti. Uvijek je bilo osnovnih namirnica.

Mislim da je to velika stvar, ako vi danas možete dati čovjeku ulje, brašno, šećer, rižu, tjesteninu, mlijeko, i kad imamo više, voća, čokoladne stvari ili keks za dijete, to je velika stvar, ili higijenske potrepštine. Kad znamo, sutra je četvrtak, a mi smo napunili našu Socijalnu samoposlugu; svi kojih je red da dođu će dobiti potrebno, imamo osnovne namirnice. Sad kad krene projekt iz Europskog socijalnog fonda, deset mjeseci ćemo dijeliti pakete koji će biti još kvalitetniji i bogatiji. Uspijevamo u tome zahvaljujući i donatorima. Uvjereni smo da ovo sami ne bismo mogli raditi. Svi zajedno smo tu. Puno ljudi uključeno je u rad zadarskog caritasa. Tu su i volonteri, stručni suradnici, naši zaposlenici daju maksimalno od sebe da budu na usluzi ljudima kojima je potrebno.

Veliko je i vrijedno da vaši dobročinitelji nisu samo velike tvrtke, nego i ‘mali’, obični čovjek. Dakle, netko nepoznat, a ima osjećaja: Tamo je Caritas, idem odnijeti što mogu i imam.
– Vrlo često ujutro kad dođem na posao, nađem kako vrećica visi na vratima. S onim što mi imamo, to se umnoži i bude puno. Jako puno ljudi ovdje dolazi. Da nema ovakve institucije, u sustavu socijalne skrbi bilo bi daleko teže. Veseli me svaki put kad dođe čovjek i kaže: „Mene su poslali iz Centra za socijalnu skrb, ne mogu dobiti pomoć mjesec dana jer je takva procedura. Možete li mi vi nešto pomoći?“. Mi možemo pomoći kroz niz projekata i ne možemo nikoga vratiti. I ne trebamo nikoga vratiti, jer možemo pružiti konkretnu pomoć.
Razlog da je zadarski Caritas toliko funkcionalan i učinkovit je i u njegovim temeljima. To su utemeljitelj Caritasa, zadarski nadbiskup Marijan Oblak, zatim nadbiskup Ivan Prenđa koji je bio jako karitativno i socijalno osviješten, osjetljiv i usmjeren u rješavanju konkretnih potreba ljudi. Prvi ravnatelj Caritasa, tadašnji ekonom Zadarske nadbiskupije, don Čedomil Šupraha, svećenik velikih operativnih sposobnosti za kojega Vi kažete da je bio vizionar ovakvog vašeg djelovanja. Ti ljudi vama su dali krila i usmjerili su vas da budete trajni, pouzdani i blistavi u načinu na koji tri desetljeća radite i uspješno se prilagođavate.
– Rad u Caritasu oplemenio me kao osobu, posebno ljudi s kojima sam radila, kao i nadbiskupi Oblak, Prenđa, a tek don Čedo. Don Čedo nam je dao odgoj kako pristupiti čovjeku, ne gledajući koje je on nacije i vjere. Gledati samo u datom trenutku njegovu potrebu. I ne gledati imamo li mi u tom trenutku čovjeku nešto dati. Ne trebamo se bojati dijeliti, ne trebamo se bojati pomoći, jer Bog je tu i Božja providnost je velika. I to nam se uvijek pokazivalo, i meni kroz moj rad. Često bih nekim korisnicima rekla: „Vidjet ćemo za dva, tri dana“. I stvarno. Za dva, tri dana imala sam sve ono što je trebalo dati i pomoći tom čovjeku.
Treba samo doći do čovjeka, treba ga razumjeti

Don Čedomil Šupraha, naš prvi ravnatelj, utemeljio je ovaj Caritas. On je imao takvu viziju, da se dugovječnost Caritasa zasniva na stručnosti ljudi koji tu rade. Možete imati veliko srce, i veliko htijenje i želju da pomognete čovjeku, ali, ako ne možete objediniti svoju stručnost i ne možete povezati stručnost drugih institucija koje u datom trenutku mogu pomoći čovjeku, onda nismo  ništa učinili. Za naš opstanak ovih 30 godina, uvelike je zaslužan naš don Čedomil, koji je stvarno uvijek inzistirao da bude prisutna struka u tome što radimo. Da se educiramo, da pratimo, surađujemo, da sudjelujemo na seminarima, kongresima, da razmjenjujemo iskustva. I to nam je također davalo snagu da možemo dalje raditi.
I ostvarili ste spoj stručnosti i duhovnosti u svom radu.
– Duhovnosti, da. Nadbiskup Prenđa, on bi vrlo često nazvao, jer ljudi su puno dolazili k njemu. I onda bi on nazvao, pitao, to je bilo skoro na dnevnoj bazi. Pitao bi me: „Je li bio taj čovjek kod vas i što ste mu napravili? Kako ste mu pomogli, što ste mu pomogli?“. Oni su nas u tome pratili i podržavali. Sve ove godine, nikada nismo bili u situaciji da ne možemo pomoći čovjeku. Treba samo doći do čovjeka, treba ga razumjeti i treba se uvijek staviti s te, druge strane, na kojoj on sjedi. Sebe postaviti na to mjesto i reći: Što bih ja sada napravila?

Čestitam Vama i svim djelatnicima zadarskog Caritasa, vašim suradnicima i dobročiniteljima koji vas podupiru, 30. godišnjicu djelovanja. Vjerujem da sve što ostvarujete, ostavljate u polog i baštinu generacijama koje će vas naslijediti u stručnosti, duhovnosti i plemenitosti koje vi svakodnevno godinama konkretno potvrđujete u radu s najugroženijim ljudima. Jer ljudi u potrebi uvijek ima.
– Caritas je zauzeo svoje mjesto, to sam sigurna. I nema razloga da se ne ide dalje. Tko god radio, sigurno da mora raditi i na duhovnosti i na humanosti. Poziv je takav i institucija je takva, da se u Caritasu mora dati sve od sebe.

Imamo mnogo planova koje ćemo ostvariti uz Božju providnost

Ne možete zatvarati oči. Ako zatvaramo oči, onda nismo ništa napravili. Ne smijemo se umoriti, moramo dati maksimum od sebe i pomoći svima kojima je pomoć potrebna, a to je najčešće obespravljeni čovjek. Osobito želimo pomoći obiteljima, pa i onima u kojima je roditelj zaposlen, u slučaju kad su primanja nedostatna za opskrbiti djecu potrebnim. Zdrava, jaka obitelj je temelj snažnijeg društva i cijele zajednice. Imamo mnogo planova koje ćemo ostvariti uz Božju providnost. Najveća nagrada nam je kada uspijemo pomoći čovjeku u potrebi. To nas ispunjava profesionalno i duhovno, kao ljude koji su pozvani činiti dobro, zaključila je gospođa Mirjana Tadić, zamjenica ravnatelja Caritasa Zadarske nadbiskupije.