Razgovor nadbiskupa Devčića za riječki "Novi list"

Riječki dnevnik “Novi list” u posebnom prilogu od 24. prosinca donosi razgovor s riječkim nadbiskupom Ivanom Devčićem. Razgovor objavljen pod naslovom “Živimo jedni s drugima” posvećen je važnim pitanjima sadašnjega društvenog i crkvenog trenutka Hrvatske.
Na početku razgovora nadbiskup je govorio o dijalogu. Rekao je kako “pravi dijalog može dovesti samo do pročišćenja i time do učvršćenja vlastitog identiteta, a nipošto do njegova brisanja”. “Dijalog je neophodan i u traženju odgovora i rješenja za probleme koji su nam svima zajednički, bez obzira na vjerske, političke i druge razlike. Uporan i iskren dijalog je i u tom smislu najbolji put do željenih rješenja, ne samo zbog toga što drugog puta ne bi bilo, nego jer boljeg puta nema. Različiti identiteti, naime, pristupaju zajedničkom problemu sa svojih različitih polazišta, što otvara mogućnost da se dođe do najboljega mogućeg rješenja… Bitno je, dakako, da se nikoga ne podcjenjuje i da mu se ne oduzima pravo na jednakopravno sudjelovanje u rješavanju onoga što nam je zajedničko”, rekao je nadbiskup Devčić.
Kod nas međutim, nastavio je riječki nadbiskup, postoje mnoge predrasude koje priječe dijalog, jer se unaprijed isključuje određene sugovornike, podcjenjuje ih se i odbacuje njihove stavove prije nego su uopće izneseni. “S druge strane, dijalog nailazi na ništa manje prepreke i zbog toga što se nerijetko ima krivo shvaćanje o njegovim ciljevima i što se ne uviđa njegova vrijednost za očuvanje i profiliranje vlastitog identiteta”, rekao je nadbiskup Devčić. Istaknuo je pritom kako će “bistrenjem pojmova o tome što je dijalog, rasti i otvorenost za njega”. Što se tiče same Crkve, ona mora iz dana u dan rasti u shvaćanju vrijednosti dijaloga i njegovu prakticiranju unutar sebe same te prema vani, rekao je nadbiskup.
U nastavku razgovora govorio je o sadašnjim prioritetima Crkve u Hrvatskoj. “Crkva evangelizacijom ne želi davati čovjeku samo odgovore na pitanja o životu poslije smrti, nego mu hoće pomoći da i pitanja ovog života ispravnije rješava. Crkva je poslana pomagati čovjeku u ostvarivanju cjelovitog spasenja, u što je uključen njegov život u vremenu i u vječnosti, u svim njegovim dimenzijama, kako u tjelesnoj i duhovnoj, tako i u individualnoj i socijalnoj. U tom smislu nova evangelizacija uključuje i pretpostavlja suradnju Kristovih učenika sa svim ljudima i društvenim subjektima koji imaju isti cilj – cjelovitu promociju čovjeka”, rekao je nadbiskup Devčić. Nova evangelizacija je za Crkvu prioritet i zbog sve većeg širenja sekularizacije “shvaćene, ne samo kao razlučivanje profanoga od svetog, nego i kao osporavanje svetog naprosto ili, što je češće slučaj, kao ravnodušnost prema sferi svetoga”. Nositelji te evangelizacije, prema nadbiskupu Devčiću, trebali bi biti svi krštenici, neovisno o tome je li riječ o klericima, redovnicima ili laicima. Pritom je istaknuo kako postoji, više ili manje opravdano, “nezadovoljstvo doprinosom koji kršćani katolici daju u rješavanju gorućih društvenih pitanja”. Stoga je po nadbiskupovu mišljenju preduvjet nove evangelizacije svijeta evangelizacija same Crkve, odnos svih onih koji se smatraju pripadnicima Crkve.
Kao prioritete hrvatskog društva nadbiskup Devčić je naveo jačanje povjerenja u institucije sistema, koje je ozbiljno poljuljano, zatim mladež kojoj treba posvetiti više pozornosti i povjerenja, obitelj, “osnovna stanica” društva i naroda”. Među te prioritete riječki je nadbiskup svrstao i gospodarski razvoj, uključujući i podizanje lošega životnog standarda ljudi, stvaranje stvarnog konsenzusa o tome što su bitne vrijednosti i temelji našeg društva i države, liječenje ratnih rana, odnos prema Međunarodnom sudu u Haagu, prevladavanje podjela koje imaju svoje korijene u ideologijama koje je vrijeme pregazilo te stvaranje ozračja koje će pogodovati suradnji, povjerenju, rastu i razvoju na svim područjima društvenog života. “U rješavanju spomenutih problema opravdano se očekuje doprinos Crkve, tj. vjernika. On i postoji, ali se s razlogom pretpostavlja da bi mogao biti i veći. Nema sumnje, na našoj javnoj sceni glas vjernika bi trebao jače i prepoznatljivije odjekivati, ne radi ostvarivanja nekakvoga vjerničkog integralizma, nego iz iskrene zauzetosti da se svjetlom vjere i njezinih principa pomognu naći odgovori na zajedničke probleme društva u kome žive”, rekao je nadbiskup Devčić.
Dio razgovora bio je posvećen i najavljenom trećem Papinu pohodu Hrvatskoj. Odgovarajući na novinarski upit koliko su u nas zaživjele Papine poruke s prethodnih njegovih posjeta, nadbiskup Devčić je rekao da “mi često sebe prestrogo sudimo, pa smo tako skloni tvrditi da Papu rado primamo, ali slabo čujemo i još slabije ostvarujemo što nam kaže”. “Čini mi se da takav negativni sud ipak ne zaslužujemo. Za vrijeme prvoga svog pohoda 1994. godine, Papa je uglavnom isticao potrebu pomirenja, oproštenja, dozivajući nam u svijest puno toga što nam je sa susjedima zajedničko… Tijekom osam godina koje su od tada protekle puno je toga učinjeno na približavanju, pomirenju i stvaranju uvjeta za suživot na našim prostorima. Ne može se, dakle, reći da smo se potpuno oglušili na Papin tadašnji poziv. A 1998. Papa je pozvao na potrebu nove evangelizacije. Opet, ako objektivno promatramo napore naše Crkve, ne možemo reći da se je ona oglušila na Papine pozive i poticaje. To ne znači da se nije moglo učiniti i više. Ali, iskreno je nastojanje postojalo svih ovih godina i postoji danas. Uostalom najnoviji programski pastoralni dokumenti HBK to zorno potvrđuju”, rekao je nadbiskup Devčić.
Nadbiskup Devčić u razgovoru se također osvrnuo i na temu karizmatskih ili evangelizacijskih seminara te je istaknuo kako se “takvi seminari trebaju uklopiti u pastoralne planove i programe koji se provode u dotičnoj sredini, a ne biti nešto izvan toga”. “To, između ostaloga, znači da takvi seminari trebaju upućivati i poticati na uključivanje u župnu zajednicu i njezine programe. Institucija, dakle, ne traži u ovom slučaju ništa neuobičajeno, što ne znači da ne treba i ne smije postojati nikakva napetost između institucije i karizme. Istinska karizma se bez institucije pretvara u nebulozu, a institucija bez karizme u fosil. To znači da su one potrebne jedna drugoj. Samo nije karizma sve što se naziva karizmom”, rekao je nadbiskup Devčić.
Na kraju razgovora kao predsjednik Odbora za sredstva društvene komunikacije HBK nadbiskup Devčić je govorio o medijskom naviještanju evanđelja. On je ponajprije istaknuo kako se radi na utvrđivanju onoga što je potrebno da se suvremeni mediji stave u službu evangelizacije. Buđenje svijesti je pretpostavka za sve ostalo, napose za otvaranje medijima. To je preduvjet za upoznavanje pojedinih medija, njihovog jezika i kulture koju stvaraju, za shvaćanje važnosti javnosti u Crkvi i izvan nje. Važno je pritom imati na umu da nije dosta samo koristiti pojedini medij za oglašavanje poruke, nego je potrebno poruku prevesti i prenijeti “jezikom” dotičnog medija, a to zahtijeva odgovarajuće znanje i spremu, tj. za to osposobljene kadrove, rekao je nadbiskup Devčić istaknuvši kako je “izrada pastoralnog plana za medije zahtjevan pothvat, koji se ne može ostvariti bez suradnje mnogih”. (ika-sa)