Frankfurt, 23. 3. 2000. (IKA) – Mjesečnik “Živa zajednica” iz Frankfurta, list hrvatskih katoličkih zajednica, u broju od ožujka pod naslovom “Misije su posebnost” donosi razgovor s novim ravnateljem Hrvatske inozemne pastve mons. dr. Perom Aračićem, koji je na tu dužnost stupio u studenome protekle godine. Na početku razgovora mons. Aračić osvrće se na svoje nedavne susrete s pastoralnim djelatnicima u Njemačkoj, s kojima se upoznao i razgovarao o trenutnome stanju i problemima u radu u hrvatskim katoličkim misijama u toj europskoj zemlji. Govoreći o sadašnjemu trenutku hrvatskoga pastoralnog djelovanja u Njemačkoj, mons. Aračić istaknuo je kako još uvijek nema uvida u pojedinosti, ali da “su različiti naši djelatnici i njihove koncepcije pastoralnog rada. Različite su generacije doseljenika od prve do već njihovih unuka. Osjećam da je prisutna određena neizvjesnost, ali i tjeskoba, jer mladih je sve manje u misijama, djece također”. Odgovarajući na pitanje o glavnim problemima u pastoralnom djelovanju, ravnatelj Hrvatske inozemne pastve istaknuo je problem nepostojanja dostatnih i prikladnih prostora za pastoralno djelovanje, raštrkanost vjernika, profil pastoralnih djelatnika, (ne)poznavanje hrvatskog jezika od strane djece iseljenika i mladih. Mons. Aračić rekao je kako se uzdržava od neke cjelovite prosudbe Nacrta nove koncepcije za dušobrižništvo stranaca Njemačke biskupske konferencije, jer smatra kako se može dogoditi da u njemu dođe do nekih promjena. No, iznoseći neke svoje osobne dojmove, mons. Aračić istaknuo je kako je Nacrt višeslojan te da se s jedne strane osjeća prisutan akutni problem njemačke Crkve, a to je nedostatak zaređenih službenika, te se stoga župe ujedinjuju u pastoralne cjeline. Stoga se postavlja pitanje, kako je istaknuo ravnatelj Aračić, jesu li svećenici tih zajednica u mogućnosti pomoći u nevolji bilo preuzimajući dijelom službu liturga u nekim pastoralnim cjelinama, bilo preuzimajući njemačku pastoralnu jedinicu uklopivši u njih i svoju nacionalnu zajednicu. Kao drugi problem naveo je pastoral druge i sljedeće generacije došljaka, koja ne zna dobro materinji jezik, te problem profila pastoralnih djelatnika koji dolaze u Njemačku bez dovoljnih preduvjeta, kao što je poznavanje njemačkog jezika i pastoralnog sustava Crkve u Njemačkoj.
U drugome dijelu razgovora mons. Aračić osvrnuo se na skrb domovinske Crkve o iseljenicima, istaknuvši kako domovinska Crkva vodi brigu o iseljenicima i to sustavno, jer su Hrvati već od 1966. godine imali svoga nacionalnoga ravnatelja za inozemnu pastvu, a tu su brojni pastoralni posjeti i suradnja biskupa i redovničkih poglavara i poglavarica s misijama. Govoreći o mogućim pastoralnim promjenama, mons. Aračić je rekao: “Crkva u Hrvata poštivat će činjenicu da se misije nalaze u određenoj biskupiji. U tome trajnom dijalogu sigurno je očekivati da će biskupi Crkve u Hrvata i dalje davati određene impulse za pastoral. Možda se to može s nekom sigurnošću iščitati i iz činjenice što su naši biskupi za nacionalnog ravnatelja izabrali pastoralnog teologa”. Nadalje, ravnatelj Aračić je istaknuo i potrebu buđenja svećeničkih i redovničkih zvanja u misijama, jer već sada postoji problem s personalnim popunjavanjem misija zbog nedostatka duhovnih zvanja u domovinskoj Crkvi, a dodatna prepreka bit će i to da bi se pronašli novi djelatnici za Njemačku jest zahtjevnost s obzirom na jezik i s obzirom na traženje prethodne prakse na njemačkoj župi.