Vrijeme je važnih promjena za Papinsko lateransko sveučilište koje će u srijedu 13. studenog službeno otvoriti akademsku godinu. To će učiniti nastupom glumca Giacoma Porettija, poznatog široj javnosti po tome što je i sastavni dio komičnog trija Aldo, Giovanni i Giacomo. “Stvoriti dušu” naslov je njegova govora, teme. “Danas bez duše nije moguće izgraditi novo sveučilište”, naglašava msgr. Amarante. Ovaj izbor teme pokazatelj je i novoga smjera koji se preklapa s obnovom Glavnog koordinacijskog vijeća Sveučilišta od 9. studenoga.

Promjene su, objašnjava Rektor, i rezultat drugačije vizije sveučilišta. “Nekada su postojali programi, imalo se što naučiti. Danas je osoba u središtu; ne pođemo li od njezinih mogućnosti, od njezine sposobnosti interakcije i ako istinski ne postanemo ljudi koji se mogu povezati, komunicirati s drugima, ako u to sve ne unesemo srce, neće biti ni fakulteta.” Za msgr. Amarantea Sveučilište je zapravo “dom” samo zato što tamo živi srce, kako je to nedavno rekao papa Franjo.

Ne manjka novih izazova za Papinsko sveučilište, počevši, primjerice, od upotrebe drugog jezika. “Kada Sveti Otac govori o teologiji koja je sposobna imati tijelo, to s jedne strane znači potrebu da se govori istim jezikom kao i Božji narod, jezikom koji je često udaljen od našeg, ali s druge strane jezik je to koji ima sadržaj. Stoga je pravi izazov Sveučilišta pronaći prave kanale za pretvaranje teološkog znanja u znanje o životu”, naglašava Rektor.

Drugi važan izazov predstavlja potreba za pronalaženjem sredstava i povezivanjem: jednom je to od tri područja na kojima će novo Vijeće morati raditi. “Papa, Kurija, Crkva vjeruju u Papinsko lateransko sveučilište kao što vjeruje u obrazovanje općenito u koje nastavlja ulagati. Također smo svjesni da napor, gospodarsko ulaganje na kulturnoj razini nije nešto što se događa odmah, ali će doći dugoročno.” Rektor ne skriva strukovnu krizu koja pogađa Europu, ali i Sjevernu i Latinsku Ameriku, a koja bi se neminovno mogla odraziti i na sveučilišta. “S godinama zamišljamo da će Papinska sveučilišta imati sve manje i manje studenata. Dakle, koji je odgovor na ovaj izazov? Podizanje kvalitete”.

Čast i teret: to znači biti Papino sveučilište. “Čast je jer smo čuvari papinskog učiteljstva i imamo veliki teret razvijanja ovog učiteljstva, što je najteža stvar”. Stoga je potrebno zaroniti dublje u Papin nauk i istodobno “pobrinuti se da kulturno obrazovanje koje primaju mladi laici dobije vrlo snažan kršćanski pečat”. Izrazi tog puta su, primjerice, studijski ciklusi znanosti o miru i međunarodne suradnje te ekologije i okoliša. Prvi je inspiriran s Fratelli tutti, a drugi Laudato Sì. U planu su i druge ideje, što je znak stalnog istraživanja i entuzijazma koji se raspiruje svakim danom zahvaljujući novim ciljevima i novim prilikama, naglasio je Rektor.