Čini se kako je odgovor na pitanje o smislu ljudske patnje, a osobito pravednika koji nepravedno trpi, zabrinjavajući: jednostavno ga u Knjizi o Jobu nema! Bog ne daje odgovor na pitanja koja Job neumorno postavlja, ali ga ni u jednom trenutku ne napušta. Brojni su umjetnici, književnici, slikari, kipari, filozofi, teolozi, psiholozi i mnogi drugi u svojim radovima obrađivali teme koje se nalaze u Knjizi o Jobu. Autor Zoran Turza u svojoj je novoj knjizi „Razgovori o Jobu“ izabrao četiri autora – Antonia Negrija, Luigina Brunija, Renea Girarda i Gustava Gutierreza – čije je komentare Knjige o Jobu kritički prikazao. Izbor nije slučajan. Svaki je od njih na svojevrstan način obilježio filozofsko-teološko promišljanje autora, a njihove su teze bile dovoljno izazovne da bi se s njima uhvatio u koštac. Također, sva četvorica imaju svoje specifične pristupe, koji su u četiri poglavlja – naslovljena kao filozofski (Negri), ekonomski (Bruni), antropološki (Girard) i teološki razgovor (Gutierrez) – kritički prikazani i objašnjeni. Unatoč nedostacima, zbog kojih ne predstavljaju ekskluzivni i legitimni model tumačenja, svi ovi pristupi mogu pozitivno pridonijeti tumačenju Knjige o Jobu i otvoriti nova zanimljiva gledišta.

Autor Zoran Turza na početku djela ističe da Knjiga o Jobu ne daje odgovor na pitanje »zašto?« (»Zašto postoji patnja?«) nego na pitanje »kako?« (»Kako treba patiti?«), ne istražuje uzrok i smisao patnje, nego mogućnost da se ostane vjeran Bogu u patnji. Biblijski model patnje i patnika inzistira na patnji u blizini Božjoj. U kršćanstvu se teško može pronaći razlog ili smisao nečije patnje, ali se može vrlo lako naći način na koji se može patiti i to tako što onaj koji pati i trpi velike boli može dopustiti Bogu da mu bude blizak u tim teškim trenucima. Dakle, ovdje nije riječ o objašnjenju patnje, već o življenju patnje u intenzivnoj blizini Božjoj.

Na koncu, četiri pristupa Knjizi o Jobu koja su razmatrana u ovom djelu otvorila su pitanja o problemu siromaštva, potlačenosti, ekonomskim modelima te opraštanju i pomirenju. »Oni nisu presudni za čitatelja, ali mogu biti od pomoći jer osvjetljuju specifične aspekte njegovih obzora. Tumačenje biblijskih tekstova nije mehanički proces, nego živi susret s onim što je izrečeno u Bibliji. Knjiga o Jobu je knjiga koja čitatelju pruža različite uvide kako o samom tekstu, tako i o njegovu vlastitom životu koji se u susretu s brojnim svjetovima koji se u tekstu otvaraju može promijeniti, ili barem dovesti u pitanje«, zaključio je dr. Turza.

Kako bi čitatelj lakše mogao pratiti razgovore autora sa svojim sugovornicima, u prvom poglavlju autor govori o tumačenju tekstova općenito, kao i biblijskoga teksta, dok u drugom poglavlju, zbog boljeg razumijevanja tematike, iznosi uvod u Knjigu o Jobu. Knjiga je satkana od ukupno šest poglavlja na 193 stranice.