Razum i vjera se nadopunjavaju

Predraga braćo i sestre!
1. U mnogim zemljama mjesec rujan se poklapa s početkom školskih djelatnosti nakon praznika. Učenicima i njihovim profesorima te sveukupnom školstvu od srca želim sretan početak njihove školske djelatnosti. I na početku nove školske godine, htio bih preporučiti vašoj pozornosti encikliku “Fides et ratio”, koju sam imao radost potpisati 14. rujna prošle godine. Taj dokument govori o odnosima između vjere i razuma, presudnoj temi za kulturu i sam život. Vjera i razum doista predstavljaju dva različita puta, ali koji se dopunjuju, da se dođe do Boga.
2. Put razuma vodi, da tako kažemo, od svijeta k Bogu Stvoritelju: polazi od istraživanja o stvarnosti svijeta do pronalaženja njegova posljednjeg temelja. Od opažanja da je sve na ovome svijetu nenužno i prolazno, razum se uzdiže k otajstvu Onoga koji je početak i temelj svega.
U vjerskoj spoznaji put ide od Boga k svijetu: Bog se htio očitovati u povijesti, s govorom i porukom koji daleko nadvisuju stvaranje. Ta Objava, tijesno povezana po riječima i činima, događanje je s kojim Bog dolazi ususret ljudima i govori im “da ih pozove u zajedništvo sa sobom” (Dei Verbum, 2). To je susret koji ima svoj vrhunac u Kristu, “punini sve objave” (ondje).
Bogu Objavitelju treba odgovoriti “poslušnom vjerom” (ondje, 5). Riječ je o dragovoljnom pristanku u punoj slobodi, što je ustuk ne samo izvanjskim prisilama nego također slijepom fideizmu koji se hrani osjećajima i izložen je svakoj osjećajnoj promjeni. Da se izbjegne fideizam, važnu ulogu ima razum, pozvan prepoznavati znakove s kojima je Bog učinio vjerodostojnom svoju Objavu, kako bi čovjek prihvativši je potpuno uz nju prionuo.
3. Neka Presveta Marija, čije sveto ime danas častimo, pomogne svima koji su izravnije zauzeti na području školstva i znanstvenog istraživanja, da ne podlegnu pred poteškoćama, nego da sretno završe svoj put, otkrivajući kako se razum i vjera tijesno nadopunjavaju. Oboje vode k Bogu, svrsi i punini ljudskoga bića.

APEL ZA ISTOČNI TIMOR
Moja je misao iznova upućena Istočnom Timoru, gdje okrutno nasilje i dalje udara i bijesni također protiv Katoličke Crkve, graditeljice, ne od danas, dijaloga i pomirenja.
Ne smijem prešutjeti svoju duboku bol zbog neizrecivog gaženja svake čovječnosti, kad se u zoru trećega tisućljeća, bratoubilačke ruke ponovno dižu da bi nemilosrdno ubijale i razarale.
Još jednom izražavam potpunu osudu teških zloporaba ljudskih prava počinjenih na tom području, u pokušaju da se izbriše izražena volja naroda i njegove zakonite težnje.
Ponavljam apel da bi politički i vojni odgovornici i međunarodna zajednica poslušali krikove slabih i nezaštićenih te im odmah pritekli u pomoć.
Pozivam vas naposljetku moliti Presvetu Djevicu, Kraljicu mira, za pokojne, ranjene, za izbjeglice, za one koji plaću i trpe. Neka Ona, koju smo na dan njezina rođenja zazivali kao “zoru i nadu spasenja”, bude to i za drage stanovnike Timora, koji ne prestaju s pouzdanjem očekivati bolju budućnost.