REAGIRANJE GLASNOGOVORNIKA MINISTARSTVA VANJSKIH POSLOVA
Zagreb
Glasnogovornik Ministarstva vanjskih poslova Goran Rotim uputio je u srijedu 25. srpnja pismo glavnom uredniku Glasa Koncila Ivanu Mikleniću u povodu sadržaja teksta u stalnoj rubrici “Komentar” u broju od 29. srpnja.
Zagreb, 26. 7. 2001. (IKA) – Glasnogovornik Ministarstva vanjskih poslova Goran Rotim uputio je u srijedu 25. srpnja pismo glavnom uredniku Glasa Koncila Ivanu Mikleniću u povodu sadržaja teksta u stalnoj rubrici “Komentar” u broju od 29. srpnja. Sadržaj pisma prenosimo u cijelosti.
“Poštovani gospodine Mikleniću, radi objektiv(nijeg)og informiranja javnosti, a u povodu sadržaja teksta u stalnoj rubrici Komentar Vašega cijenjenoga lista od 29. srpnja 2001. molim Vas da primite na znanje nekoliko činjenica.
Informirajući novinara HINA-e 10. srpnja o sastanku predsjednika HBK nadbiskupa zagrebačkog Josipa Bozanića s ministrom vanjskih poslova Toninom Piculom, izjavio sam kako je ‘vođen razgovor o problemima koji trenutačno opterećuju Hrvatsku, osobito u svjetlu odluke Vlade od 7. srpnja’. Također sam rekao i kako je ‘razgovor obostrano ocijenjen vrlo korisnim, uz izražen visok stupanj razumijevanja i suglasja stajališta’. I to je sve.
Ministar je Picula sutradan, 11. srpnja, na press-konferenciji u Ministarstvu vanjskih poslova, odgovarajući na novinarsko pitanje glede susreta s gospodinom nadbiskupom Bozanićem, rekao: ‘razgovarali smo o tome kako ojačati osjećaj društvene i opće solidarnosti u zemlji. Zajednički smo zaključili da država mora provoditi i poštovati vlastite zakone. Nepoštivanje tih zakona pokrenulo bi procese koji ne bi odgovarali građanima ove zemlje.’
Pri tome naspram stajališta o potrebi ‘ojačavanja društvene i opće solidarnosti u zemlji’, kao i onoga o nužnosti ‘provođenja i poštivanja vlastitih zakona’, doista ne vidim ničega oprečnog stajalištu samoga nadbiskupa Bozanića (u izjavi IKA-i, objavljeno i u prošlom broju Glasa Koncila) koji je izrazio razumijevanje za situaciju u kojoj se našla hrvatska Vlada, te potrebi očuvanja sloge u cijelom društvu, a osobito potrebi mudre prosudbe u donošenju odluka, poglavito onih koji obnašaju političku vlast.
Stoga se, osobno, mogu samo pridružiti općehrvatskoj želji da se nesporazumi ispravljaju dijalogom u dobroj vjeri, a odluke donose mudro na korist svih. Naime, duboko sam svjestan težine odgovornosti javno izgovorene riječi, i ne samo nje. Dakle, nikada nisam i ne pada mi na pamet krivo informirati javnost. Za tuđe interpretacije tuđih riječi, pak, ne mogu preuzeto odgovornost.” (i07365hr/kj)