Požega, 28. 9. 1997. (IKA) – “Da bi se u ovoj ‘Zlatnoj dolini’, i u cijeloj požeškoj biskupiji, zaista izgrađivala živa Crkva u miru i radosti…, svaki svećenik, svaki redovnik i redovnica, svaki vjernik – mladi i odrasli – neka prione uz svoga biskupa odanošću, povjerenjem i ljubavlju. I on će voditi svoju mjesnu Crkvu radosno, a ‘ne uzdišući, jer vama to ne bi koristilo’ (Hebr 13,17)”, istaknuo je, pored ostaloga, kardinal Franjo Kuharić u propovijedi održanoj prilikom ređenja prvoga požeškog biskupa Antuna Škvorčevića ispred požeške katedrale sv. Terezije Avilske u subotu, 27. rujna.
Misnom slavlju u požeškoj katedrali prethodili su svečani ophodi vjernika i svećenika od zgrade biskupije do katedrale. Na samom početku misnog slavlja pročitano je apostolsko pismo kojim je Sveti Otac 5. srpnja ove godine uspostavio požešku biskupiju, a neposredno prije kardinalove propovijedi pročitano je i Apostolsko pismo o imenovanju dr. Antuna Škvorčevića za prvoga požeškog biskupa. Uz posvetitelja kardinala Kuharića, te suposvetitelje zagrebačkog nadbiskupa Josipa Bozanića i apostolskog nuncija u Republici Hrvatskoj nadbiskupa Giulija Einaudija, u misnom slavlju sudjelovali su gotovo svi hrvatski biskupi, izaslanici susjednih biskupskih konferencija, provincijali redovničkih zajednica koje djeluju u biskupiji, te brojno svećenstvo. Nazočni su bili i predstavnici ostalih vjerskih zajednica, među kojima i predsjednik Mešihata islamske zajednice Ševko Omerbašić, kao i predstavnici hrvatske vlasti. Nazočan je bio i predsjednik hrvatskoga Sabora akademik Vlatko Pavletić i potpredsjednik hrvatske Vlade i predsjednik Državne komisije za odnose s vjerskim zajednicama Jure Radić. Nakon biskupskoga ređenja, biskupu Škvorčeviću čestitali su predstavnici vjernika, uime svećenika Mirko Horvatić, te požeški gradonačelnik. Pjevao je zbor nove katedrale te kulturno-umjetničko društvo “Vijenac” iz Požege.
Na kraju mise, nazočnima se obratio i apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup Giulio Einaudi, koji je svima prenio pozdrave poglavara Katoličke Crkve. On je izrazio i radost što je utemeljena nova biskupija, te pozvao sve svećenike, redovnike, redovnice i vjernike laike da zauzeto surađuju s novim biskupom na dobrobit biskupije i cijele Crkve. Nuncij je također zaželio da Krist koji je sada među nama, neka i uvijek ostane kao što to ističe i geslo novoga biskupa.
Svoj prvi biskupski govor održao je i biskup Antun Škvorčević, koji je izrazio svoju privrženost biskupiji, te pozvao sve njezine članove na suradnju na slavu Kristovu.
Na kraju misnoga slavlja otpjevane su i himne “Tebe Boga hvalimo” i hrvatska himna “Lijepa naša”, te himna župe Davor “Za vjeru otaca”.
Početak središnje proslave uspostave požeške biskupije i ustoličenja prvoga požeškog biskupa Antuna Škvorčevića u 6 ujutro označilo je pucanje mužara. Nakon toga uslijedila je budnica te svečano pučko slavlje ispred zgrade biskupije u kojem su sudjelovale različite folklorne skupine, gradske mažoretkinje i gradski orkestar “Trenkovi panduri”.
Geslo je prvoga požeškoga biskupa “Krist danas i uvijeke”, što je sažeto geslo Velikoga jubileja za proslavu 2.000. obljetnice Kristova rođenja. U grbu biskupa Škovrčevića, koji je plave boje, stilizirano je grčko slovo RO, što označava Krista – spasitelja i otkupitelja svijeta. U grbu je i grafem M koji označava Bogorodicu, Djevicu Mariju, te stilizirano klasje što označava nazočnost Crkve u zlatnoj požeškoj kotlini. Novoutemeljena požeška biskupija podijeljena je u šest dekanata. Našički, novogradiški, novokapelački, pakrački, požeški i virovitički dekanat obuhvaćaju 82 župe, a biskupiji pripadaju i tri župe dubičkog dekanata. Tih 85 župa vode 13 župnika redovnika i 65 svećenika požeške biskupije. U biskupiji je sveukupno 115 svećenika. Na području biskupije djeluje i 10 ženskih redovničkih zajednica, s ukupno 75 redovnica. U znak povezanosti šest dekanata požeške biskupije, kao prikazni dar na oltar je donesena zemlja iz svih dekanata, te klasje, grožđe i vino.
Za katedralu je izabrana crkva sv. Terezije Avilske, koja je građena polovicom 18. stoljeća, na poticaj i uz novčanu pomoć carice Marije Terezije. Crkvu je blagoslovio 24. srpnja 1763. biskup Franjo Thauszy. Crkva sv. Terezije, građena je u obliku latinskoga križa, u stilu kasnoga baroka. Na crkvi se posebno ističe 63 metra visok toranj, u kojemu su četiri zvona. Unutrašnjost crkve uređena je u baroknome i rokoko stilu, a posebno se ističe glavni oltar koji je izuzetno vrijedan primjer barokno-rokoko stila.