Liturgijska čitanja: Post 3,9-15.20; Dj 6,1-7a; Lk 1,26-38;

1. Draga braćo i sestre, danas na svetkovinu Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije okupili smo se na euharistijskom slavlju u našoj katedrali da bismo po prvi put u dugoj povijesti naše Prvostolnice za Zagrebačku nadbiskupiju zaredili sedam trajnih đakona.
Današnje blagdansko bogoslužje započinje riječima: “Radujem se u Gospodinu, radujem, duša moja kliče u Bogu mojemu”. I mi se radujemo jer danas slavimo Marijin blagdan. Marija je Božja izabranica. Anđeo ju pozdravlja: “Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom! Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga!”
Sva Marijina ljepota od prvog trenutka njezine egzistencije, od časa njezina začeća u krilu svete Ane jest od Boga. Njezino je srce ispunjeno dubokom zahvalnošću. Anđeo Gabrijel u času navještenja pozdravlja je kao milosti punu. I doista, da bi navještaju toga poziva mogla dati slobodan pristanak svoje vjere, bilo je potrebno da bude sva nošena Božjom milošću. Neka nas Marija nauči živjeti zahvalnost Bogu. Sve dobro što jesmo i što ćemo biti, sve dobro što smo učinili i što ćemo činiti jest od Boga.
Današnje evanđelje jest evanđelje Blagovijesti. Bog je otpočeo svoje spasenje u Kristu po Mariji. Za današnji blagdan temeljne su anđelove riječi: “milosti puna”. Crkva je upravo produbljujući te riječi u sklopu cjelokupne Božje istine o Mariji, proniknula dogmu Marijina Bezgrješnog Začeća. Marija je od početka svoje zemaljske egzistencije puna milosti. Nje se nije dotaknuo grijeh, niti ikakva ljaga ikojega grijeha. Stoga i mi što smo više Marijini, više smo Kristovi; što smo više Kristovi “više ne robujemo grijehu” (Rim 6,6). Ovo je blagdan duše i tijela. Po Marijinoj bezgrješnosti i mi se snagom Duha Svetoga i snagom uložene borbe za svoje očovječenje možemo vinuti do sklada duše i tijela u Kristu Isusu.
Draga braćo i sestre, nalazimo se u došašću, adventu u kojem se nastavlja navještaj iz prvog čitanja: “Zamećem neprijateljstvo između tebe i žene”. Ta žena je Marija, Bezgrješno Začeće. Ona je Majka Kristova i Majka Crkve, Majka Božja i Majka ljudi, Ona je Marija našega došašća. Zar nismo u našem vremenu svjedoci “neprijateljstva” o kojem govori Praevanđelje? Što drugo trebamo činiti, što drugo željeti, nego da se još više sjedinjujemo s Isusom, Sinom Marijinim. Molimo Mariju, Bezgrješno Začeće da nam bude bliza u ovom vremenu adventa, dok se vode bitke za istinu i nadu, za život i obitelj, za pravdu i mir. Neka nas Marija uči ponavljati i živjeti riječi koje je ona izgovorila anđelu: “Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi”.

2. Dragi kandidati za sveti Red đakonata, ta Marijina raspoloživost: “Evo službenice Gospodnje” neka i vama bude svjetlo u đakonskoj službi što vam je Crkva povjerava. Drugi vatikanski koncil kaže: Na đakone “se polažu ruke ne za svećeništvo nego za služenje. Ojačani sakramentalnom milošću oni, naime, služe Božjem narodu u zajedništvu s biskupom i njegovim prezbiterijem, u službi liturgije, propovijedanja i ljubavi” (LG, 29). I nastavlja: “Ubuduće će se ponovno moći uspostaviti đakonat kao vlastit i trajan hijerarhijski stupanj… Uz suglasnost rimskog prvosvećenika taj će se đakonat moći podijeliti muževima zrelije dobi, i ako žive u braku, kao i prikladnim mladićima za koje pak mora ostati na snazi zakon celibata” (Isto).

Polazeći od te odluke Drugoga vatikanskog koncila, papa Pavao VI. obnovio je trajni đakonat u Crkvi kako bi bio “poticajem za služenje ili dijakoniju Crkve kod mjesnih crkvenih zajednica, te znakom ili otajstvom samoga Krista koji nije došao da mu služe nego da on služi (Ad pascendum, 15. kolovoza 1972.).
Moj prethodnik na zagrebačkoj stolici, nadbiskup Franjo Šeper, na Drugom se vatikanskom koncilu posebno zalagao da se obnovi trajni đakonat u Crkvi. Stoga je ovo što danas slavimo razlog velike radosti jer se u našoj zagrebačkoj Crkvi ovime, nakon što smo prije nekoliko godina proslavili četrdesetu obljetnicu završetka Koncila, a onda i kao plod pripreme za Drugu sinodu Zagrebačke nadbiskupije, uvodi služba trajnog đakonata u našu mjesnu Crkvu. Radosno slavimo ovaj događaj kojim započinjemo novo poglavlje povijesti naše Crkve zagrebačke. Trajni đakoni u našoj sredini predstavljaju danas vidljivi znak duhovskoga djela Drugog vatikanskog koncila.

3. Zahvaljujem svima koji su svojim velikim zalaganjem i ljubavlju pomagali u ostvarenju ovoga cilja; našim pomoćnim biskupima, biskupskom vikaru za trajne đakone, profesorima i predavačima u programu đakonske formacije, župnicima župa iz kojih dolaze naši kandidati. Osobito zahvaljujem suprugama naših kandidata i njihovim obiteljima te rodbini.
U ovom slavlju posebno pozdravljam kandidate za đakonat: gosp. Miljenka Bošnjaka, gosp. Krunoslava Kičinbačija, gosp. Ivana Mandića, gosp. Ivana Markulina, gosp. Stanka Mikulića, gosp. Marijana Spehnjaka i gosp. Stipu Šarića. Zahvaljujem Bogu za poziv koji ste vi, dragi kandidati za đakonat, osjetili i kojemu ste se velikodušno odazvali. Srdačno pozdravljam vaše poštovane supruge i djecu koji su vas spremno podržali i pratili u sve vrijeme pripreme. Predragi, ovo nije slavlje samo vašeg supruga ili oca, nego i čitave obitelji. Znam da ste se kao obitelj pripremali za ovaj događaj Crkve naše zagrebačke i vaše obiteljske.
A vi dragi kandidati, po đakonskom ređenju ući ćete u onu crkvenu povorku kojoj prednjače muževi poput svetih đakona: Stjepana, Lovre, Vinka i drugih, koji su na počecima Crkve označeni kao ljudi “puni Duha i mudrosti”. U tom Duhu i u toj mudrosti biti ćete sluge Kristovih tajna, a istodobno sluge svoje braće i sestara u ovoj mjesnoj Crkvi da bi ona mogla rasti u ljubavi.

4. Dragi đakoni, pozvani ste služiti po primjeru Isusa Krista koji je došao da služi, a ne da mu drugi služe. Pozvani ste biti služitelji istine koju nam objavljuje Isus u evanđelju. Pozvani ste služiti onima koji su u materijalnoj potrebi, kao i novim siromasima današnjice, koji su zahvaćeni duhovnim i kulturnim siromaštvom, onima kojima je potamnio smisao za život ili koji traže smisao života. Mnogi mladi traže danas ljude koji će ih znati saslušati i savjetovati u teškoćama života.
Nije dovoljno naviještati vjeru samo riječima, jer kako nas podsjeća sveti Jakov apostol “vjera ako nema djelâ, mrtva je u sebi” (Jak 2, 17). Stoga je nužno potrebno uz navještaj Evanđelja svjedočanstvo konkretne ljubavi. Te se zadaće uzajamno pretpostavljaju i ne mogu se razdvajati jedna od druge. “Za Crkvu ljubav nije neka vrsta društvenog dobročinstva koje se može mirne duše prepustiti i drugima, već je to dio njezine naravi i nužni izraz samog njezinog bića” (Deus caritas est, 25). Služba ljubavi pripada čitavoj Crkvi, ali je već od samih početaka posebno povezana s đakonskom službom. Budite vi, dragi đakoni, promotori ove službe u Crkvi te u skrovitosti i tišini svakidašnjeg života tražite potrebne po našim ulicama i gradovima kako biste im pomogli, spominjući se uvijek Isusovih riječi: “Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!” (Mt 25, 40). Po toj će službi siromasi najbolje osjetiti da pripadaju velikoj Božjoj obitelji koja je Crkva.
Vaša će se služba, dragi đakoni, odvijati uglavnom u župnim zajednicama. Želim da se i tamo zajedno s prezbiterima i pod njihovim vodstvom poglavito posvetite pastoralu kršćanske inicijacije: djece, mladih i odraslih, kao i obiteljskom pastoralu, počevši od vlastitih obitelji. Đakonima želim povjeriti i organizaciju pastorala športaša, osobito mladih športaša jer je i to značajno područje našeg pastoralnog djelovanja. Neki od vas, dragi đakoni, radite u školama i uredima te ste pozvani da u tim ambijentima budete služitelji Istine.

Poput onih vrlih muževa što ih apostoli nekoć izabraše za službu ljubavi, treba da i vi budete na dobru glasu, puni Duha Svetoga i mudrosti. Stoga ukorijenjeni i utemeljeni u vjeri, budite neporočni i besprijekorni pred Bogom i ljudima, kao što dolikuje Kristovim služiteljima i djeliteljima Božjih otajstava. Ne dajte se odvratiti od nade evanđelja, čiji morate biti ne samo slušatelji nego i služitelji. Čuvajući otajstvo vjere u čistoj savjesti, riječ Božju što je ustima propovijedate očitujte djelima, da kršćanski puk, oživljen Duhom, postane čist i Bogu ugodan prinos, a da vi, hitajući u posljednji dan u susret Gospodinu, od njega zaslužite čuti: “Dobro, slugo dobri i vjerni, uđi u veselje Gospodara svoga.”
Dragi đakoni, slavimo vaše ređenje na svetkovinu Bezgrješnog Začeća Blažene Djevice Marije. Neka vam pred Bogom Ona, koja je spremno odgovorila Božjem pozivu nazivajući se službenicom Gospodnjom, bude uvijek zajedno s blaženim Alojzijem Stepincem uzor, pomoćnica i zagovornica. Amen.