Kivu, 2. 4. 1999. (IKA) – Unija viših redovničkih poglavarica pokrajine Južni Kivu, Bukavu – Kongo, uputila je pismo potpore redovnika i redovnica te pokrajine tamošnjemu stanovništvu koje se nalazi pod okupacijom te ratnim stradanjem. “Mi danas proživljavamo stanje rata, potlačenosti i velike patnje: masakriranje građanskoga pučanstva, prisila cijeloga pučanstva da napusti svoju životnu sredinu, osiromašenje mnoštva i uništavanje mladeži vojačenjem malodobne djece”, ističe se u pismu potpore. “Mi dijelimo s vama patnje, poniženja, strah, mučenja, prijetnje, opasnost i ponekad samu smrt. Mnogobrojni svećenici, redovnici i redovnice, nakon nadbiskupa Munzihirwa, platili smo svojom krvlju vjernost svom apostolskom zalaganju”, dodaje se u pismu.
U pismu koje su redovnice uputile iz Bukavue Unijama redovnica u Europi i Americi podsjeća se i na smrt devet sestara iz družbe Kćeri od uskrsnuća ubijenih u Kasiki i u Ruandi, četvero braće marista, dvojice svećenika i jednog bogoslova koji su živote izgubili u ratu koji već godinama bjesni na području Velikih jezera. Kako svjedoče tamošnje redovnice, u toj se zemlji događaju redovita ubojstva nedužnog pučanstva bilo tlačenjem ili u etničkome čišćenju. Na društvenogospodarskoj razini događa se zabrinjavajuće i trajno osiromašivanje pučanstva, tako da obitelji imaju samo jedan obrok dnevno ili u dva dana. Teško je stanje i tamošnjih prognanika i izbjeglica koje već šest mjeseci ne primaju nikakvu pomoć te su izloženi brojnim bolestima. Redovnice svjedoče da se sustavno pljačkaju bogatstva zemlje, a politika maksimalizacije prihoda da se održi teret rata još više opterećuje tamošnje pučanstvo. Bilježi se i veliki broj otmica, ubojstava i silovanja. Redovnice ističu kako se kongoanski puk ne zavarava o uplitanju nekih velikih sila u tamošnje sukobe te osjeća da je pao u zamku suučesničkom šutnjom organizacije Ujedinjenih naroda koja nikada nije odlučno ukazala na nasilje koje narod trpi niti je išta poduzela da ga zaštiti i da zajamči cjelovitost njegove zemlje. U pismu se upozorava kako, uz nesigurnost stvorenu Demokratskom Republikom Kongo, postoji i nesigurnost koja potječe od oružanih vojski rasprostranjenih po okolnim brdima, a posebno se ukazuje na vojsku Hutua iz Ruande koji su 1994. godine počinili stravične pokolje. Svi pokušaji mirnog rješenja propali su, a susjedne zemlje “hutuiziraju” oružane oporbenjake bez razlike, da bi opravdali svoje uplitanje u sukobe i razbojstva koja dotični čine. U svome pismu redovnice iz Bukavue pozivaju sestre u svijetu da učine sve što je u njihovoj moći da se pomogne tamošnjem stanovništvu i da se prekinu ratni sukobi. Hrvatsku javnost na ta dva pisma upozorila je provincijalna predstojnica Školskih franjevki Krista Kralja Provincije Presvetoga Srca Isusova s. Judita Čovo.