upa redovnica informacijama
Vatikan, 8. 7. 1999. (IKA) – Kongregacija za ustanove Bogu posvećenog života i družbe apostolskoga života objavila je, uz odobrenje Pape, naputak o kontemplativnom životu i klauzuri redovnica pod naslovom “Verbi sponsa”.
U dokumentu od 50-stranica obrađene su ne samo praktične norme već je također predstavljeno teološko opravdanje te asketske tradicije. Ona se predstavlja kao “dar tijela”, uskrsno otajstvo, euharistijska žrtva i kao učinak odvajanja od svijeta. Klauzurom, ističe se u naputku, redovnice “u današnjem društvu, koje stremi raspršivanju, nedostatku tišine i prividnim vrijednostima” svjedoče apsolutni Božji primat. Zanimljivo je također prihvaćanje različitih oblika klauzure. Najuzvišenija je ona “papinska”, nazvana tako zbog svoje usklađenosti s odredbama Svete Stolice, koja se ostvaruje putem “odvajanja od svijeta na konkretni i djelotvoran, a ne samo simboličan način”. Ostali oblici su usklađeni prema “konstitucijama” ili “prema drevnoj monaškoj tradiciji”. To razlikovanje priznaje karizmatske osobitosti, no riskira da “stupnjuje” kontemplativne kvalitete među redovničkim zajednicama na temelju (manje ili više strogih) oblika klauzure.
Središnji dio dokumenta posvećen je pravnim odredbama. U njemu se daju smjernice za praktičnu primjenu klauzure, čije se poštivanje definira kao “teška obveza savjesti”; određeno otvaranje zamjećuje se u prepoznavanju poglavarici samostana slobode odluke “u redovnim slučajevima” (zdravlje, pomaganje, građanska prava, normalne potrebe). Za složenije slučajeve poglavarica mora tražiti odobrenje od biskupa ili redovničkog poglavara (muški red): potvrđujući ponovno diskriminaciju koju mnoge redovnice teško prihvaćaju. Glede sredstava društvenog priopćivanja preporučuje se da “redovnice skrbe za obvezatnu informiranost o događanjima u Crkvi i svijetu” također i putem najsuvremenijih sredstava (uključujući mobitel i Internet) ipak koristeći ih “umjereno i diskretno”.
Na kraju dokument, pokazujući da je djelomično prihvatio otvorenost na koju poziva Sinoda iz 1994. posvećena posvećenom životu, nudi neke smjernice o pothvatima u prilog suvremenijeg odgoja i različitih oblika udruživanja. Posebno se ističe sloboda pojedinih samostana da u tome ne sudjeluju, samo duhovna a ne i pravna zadaća udruživanja, kontrola Svete Stolice nad statutima i organizaciji.
U dokumentu – koji obiluje navodima iz Papinih govora (samo su dvije žene citirane: sv. Elizabeta od Presvetog Trojstva i sv. Klara Asiška) – ne osvrće se na povijesne prilike koje su označile i koji put postrožile klauzuru dok se osnažuje nastojanje da se od nje učini svojevrsna karizma.
Naputak kongregacija Svete Stolice na znakovit način želi da se ubuduće djeluje “izbjegavajući stvaranje nepravednih podčinjenosti u odnosu prema njima, kako bi redovnice odlučivale u slobodi duha i slobodno smislom za odgovornost na ono što se odnosi na njihov redovnički život”.