Zagreb, 5. svibnja 2001. (IKA) – Jubilarno, 30. Vijećanje redovničkih odgojitelja i odgojiteljica održano je 3. i 4. svibnja u prostorijama Tajništva redovničke Konferencije i Unije u Zagrebu. Osamdesetak redovničkih odgojiteljica i odgojitelja, te nekoliko njihovih poglavara i poglavarica na početku je pozdravio o. Vjenceslav Mihetec, predsjednik Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara. Tema Vijećanja je bila “Pokorničko-asketski vid redovničkog života”.
Pokora i askeza nisu same sebi cilj, nego su sredstva i put do ljubavi Očeve. Neke od karakteristika kršćanske askeze su budnost srca, stalno vježbanje, odreknuće od svega što čovjeka zarobljava i privezuje ga uz zemlju, te ljubav prema samoći, šutnji i molitvi. Današnji svijet svima pa i redovništvu nudi svoju pohlepu za novce i za slavom, a potrebu obraćenja i sam trenutak obraćenja nastoji odgoditi do u nedogled, naglasio je u svom izlaganju o. Tomislav Zdenko Tenšek.
Sv. misu za sudionike Vijećanja, u župnoj crkvi sv. Blaža, predvodio je nadbiskup Josip Bozanić, koji je tom prigodom prvi put ujedno posjetio i razgledao nove prostorije Tajništva Unije i Konferencije. U propovijedi je naglasio važnost stavljanja svih, pa i odgojitelja, u poziciju učenika Isusa Krista. Svi trebamo znati, poput sv. Filipa apostola, kako ga prikazuje odlomak evanđelja, stati pred Gospodina kao učenici i pitati ga o svemu što nas zanima. Za odgojitelje je utješna činjenica da ni Isus nije uvijek uspijevao kao odgojitelj, ali on je i poticaj odgojiteljima da ustraju. Bitan je osobni kontakt učenika i učitelja, odnos pun otvorenosti i povjerenja. To je prvotno u svakom odgoju, a sve ostalo je nadogradnja. Pokora i askeza su sredstva te nadogradnje i mijenjaju čovjeka iznutra, te ga uče birati da bi znao upravljati vlastitim željama.
O. Zdenko Križić u svom je predavanj naglasio da se askeza ne može dijeliti na unutarnju i vanjsku, jer i jedna i druga zajedno čine nerazdvojivu cjelinu. Međutim, u konkretnom životu, često se događa nelogičan raskorak između vanjske prakse i nutarnje preobrazbe. Ako u konkretnom životu ponestane ovog drugog, onda ono prvo nema smisla ili se ne može nazvati autentičnom kršćanskom askezom, rekao je predavač. Na izazove hedonizma i na odbijanje svake poteškoće ili križa nisu imuni niti redovnici. Težak je problem one koji su neprestano izloženi takvom duhu odgajati za prihvaćanje odricanja, pokore i askeze kao puta do istinske sreće. Samo onaj tko pronađe dragocjeno blago ili biser, taj radosno sve ostavlja jer je shvatio da je u tom blagu našao sve, a ne da je nešto izgubio time što je sve ostalo ostavio, naglasila je s. Ozana Krajačić u svom predavanju o pozitivnom gledanju na odricanje u redovničkom odgoju.
U predavanju o asketskom liku odgojitelja, koje je izložila s. Finka Tomas rečeno je da je za svaku redovničku osobu, napose za one koji su zaduženi za odgoj mladih redovničkih kandidata, veoma važno ustrajati u stalnoj borbi, u bdjenju i u životu po zakonu Duha. Brojni crkveni dokumenti puno pažnje posvećuju upravo ulozi askeze u odgoju i inače u životu redovnika. Važan je brižan izbor prikladnih i osposobljenih odgojitelja jer je njihova uloga često presudna u izgradnji i rastu kandidata. Iako je Bog prvi odgojitelj, a magister ili magistra imaju posredničku ulogu i kandidate upućuju na Krista, ipak je njihova uloga važna jer pomažu mladima da se otvore djelovanju Duha Božjega.
Nakon zajedničkog iznošenja rezultata rada u skupinama, iznesene su primjedbe na tijek Vijećanja, te prijedlozi tema i načina rada idućih sličnih susreta odgojitelja. Riječima zahvale svim odgojiteljima i odgojiteljicama za njihov nesebični rad s odgajanicima, dvodnevno Vijećanje je zaključila dopredsjednica Hrvatske unije viših redovničkih poglavarica s. Dubravka Moharić, pozvavši sve na strpljivost u radu i da mlade uvijek uče ljubavi prema Kristu, prema Crkvi i prema vlastitoj redovničkoj zajednici. (i05087mpuš/tš)