Zagreb, (IKA) – Jubilarni 20. Redovnički tjedan održan je 24. i 25. rujna u zagrebačkoj Dubravi pod geslom: “Neka u vama bude isto mišljenje kao u Kristu Isusu” (Fil 2, 5). Kao tema ovogodišnjega središnjeg susreta hrvatskih redovnica i redovnika odabrano je zajedništvo. Redovnički tjedan, u odsutnosti predsjednika Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara (HKVRP), otvorio je o. Jakov Mamić, član predsjedništva HKVRP, koji je ujedno i najavio teme četiri predavanja koje govore o različitim vidovima zajedništva: o utemeljenosti našeg zajedništva u Isusovoj riječi i životu, o nastanku i oblikovanju našeg zajedništva u euharistiji, o duševnoj i duhovnoj zrelosti za zajednicu te o izazovima koje Bog po novim vremenima stavlja pred redovništvo. “Mi, redovnici i redovnice, doista se danas, više nego ikada, moramo vratiti na bitno: na Isusovu riječ i djela (Sv. Pismo), na Isusovu realnu prisutnost u Crkvi (euharistija), na uravnoteženost kao ljudsko jamstvo pozvanosti (psihološka zrelost) i sve to u našem vremenu koje ima svoje potrebe i zahtjeve”.

Prvo predavanje, o biblijskom nadahnuću redovničkog zajedništva, održao je fra Ivan Dugandžić. Već sv. Pavao, uz to što donosi divne primjere zajedništva prvih kršćana, ne skriva niti podjele među vjernicima, njihova strančarenja, grupiranja, sebičnost pojedinaca u odnosu na crkvenu zajednicu. Pavao takve vjernike opominje, potiče, moli, zaklinje, postupa s njima kao blagi otac. Učvršćuje među njima zajedništvo ljubavi, one ljubavi koju je vjernicima Krist ostavio svojim riječima i životom, prije svega smrću na križu. I ivanovski spisi govore često o zajedništvu i o bratskoj ljubavi. Apostoli i evanđelisti se ne bave samo rješavanjem poteškoća u zajednicama, nastalih tijekom širenja evanđelja, nego prije svega misle na poslanje – svjedočiti ljubav i zajedništvo i pronijeti radosnu vijest sve do krajeva svijeta. Općenito govoreći svi novozavjetni tekstovi zajedništvo smatraju bitnim dijelom poslanja. Zajedništvo je dar Duha Svetoga, ali je i stvarnost koju su vjernici pozvani graditi, čuvati i njegovati. Zajedništvo je bitna teološka odrednica redovništva, a često je ugroženo – samo katkada izvana, a uvijek iznutra, istaknuo je predavač, dodavši da napetosti i razlike između vjernika nikada neće nestati, ali da one isto tako nikada ne smiju postati razlogom razdora, nego izvorom bogatstva u različitosti.

Nakon rasprave prijepodnevni rad završen je zajedničkom misom u franjevačkoj crkvi u Dubravi, a euharistijsko slavlje, koje je izvor i vrhunac vjerničkoga i redovničkog zajedništva, predvodio je potpredsjednik HKVRP fra Lucije Jagec.
Upravo o euharistiji, kao izvoru i uviru zajedništva, popodne je govorila s. Stjepanka Stanić. Ako je zajednička redovnička molitva hranjena euharistijom ona po njoj postaje Kristova, a po euharistiji i sve redovničko djelovanje postaje Kristovo služenje bližnjima. Upravo se u euharistiji najviše očituje redovničko zajedništvo, odnosno postaje vidljiv Isus koji je po pričesti prisutan u redovnicima i redovnicama, i među njima kao braćom i sestrama. I Isusu je zajednički život bio često težak, ali nije odustao od njega. Pokazuje nam da nema zajedništva bez žrtve svakoga člana zajednice. Isus toliko u svojim prispodobama ustraje na obraćenju, na izmirenju, na opraštanju, a to je preduvjet euharistijskoga i redovničkog zajedništva. Redovnice i redovnici pozvani su postati euharistijskim muškarcima i ženama, osobama za koje promatrači, kao za prvim kršćanima, trebaju govoriti: Gle kako se vole. Budimo graditelji, a ne samo korisnici zajednice i zajedništva, pozvala je predavačica.

Prijepodnevno predavanje drugoga dana redovničkog skupa, o temi “Psihološka zrelost za redovnički život”, održao je o. Mijo Nikić. Istaknuo je da svaka osoba, pa tako i redovnik-redovnica, ima potrebu biti prihvaćena i voljena onakva kakva jest. Njena zadaća, s druge strane, jest postati zrela osoba, onakva kakvu je Isus želi. Iznio je zatim 10 kriterija za procjenu zrelosti osobe, prije svega kandidata za redovnički život, ali i onih koji svoje redovništvo već odavno žive. Redovnik ili kandidat za redovništvo mora živjeti u istini, autentično i bez bježanja od sebe. Treba donositi razumne, a ne afektivne odluke. Mora znati kontrolirati svoje osjećaje, vlastitu seksualnost i nagonske impulse. Treba htjeti i moći nesebično voljeti te biti sposoban uspostavljati zrele međuljudske odnose. Redovnik-redovnica moraju voljeti teške stvari, moraju prihvaćati križ, a ne ugađati sebi. Znati u teškoćama pravilno postupati te u vjeri prihvaćati nerazumljive događaje, osobito tragedije i bolesti. Redovnici moraju imati pouzdanja u sebe i povjerenja u druge. Trebaju biti obdareni sposobnošću mijenjati sebe i biti ponizni, te biti psihički zdravi, odnosno slobodni bar od teže psihopatologije. Osobe koje prihvaćaju kritike i opomene od strane odgojitelja i poglavara, imaju šanse popraviti se, a one koji su već u odgojnoj fazi uvjereni u svoju nepogrešivost treba što prije otpustiti. Redovnički život je za zrele osobe, istaknuo je predavač, koje su spremne sve što jesu i sve što imaju staviti na Isusa i s njime nositi svoje križ, pa i onaj koji im nameće zajednica i zajedništvo.

Predsjednik Vijeća za posvećeni život HBK varaždinski biskup Marko Culej predvodeći mino slavlje istaknuo je da je na redovnicama i redovnicima da prihvaćaju križ, da ga nose i da po njemu rastu u ljubavi Božjoj, u međusobnoj slozi i zajedništvu. To je svjedočanstvo koje je redovništvo dužno dati svijetu. Zadatak je vjernika, napose redovnika i redovnica, bivati sve više novi ljudi, osobe formirane Kristovom ljubavlju i dobrotom, poručio je biskup Culej.
Posljednje predavanje održala je s. Berislava Grabovac. Govorila je o redovničkom životu pred izazovima suvremenog svijeta. Taj svijet karakteriziraju globalizacija, individualizam, gubitak vrijednosti i duhovna glad, a istovremeno i traženje instant-rješenja, pa i na duhovnom i vjerskom području. I redovničke su zajednice okružene tim izazovima. I u njima se osjete užurbanost života i sve brže promjene. Često se stvara veliki jaz između generacija. Mlađi se služe novim tehnologijama (što je i predavačica pokazala svojom multimedijalnom prezentacijom), dok oni stariji zaziru od njih i ne snalaze se. Sve je više kandidata za redovništvo koji dolaze iz razorenih obitelji. Sve su brojniji mladi s oboljenjima fizičke i psihičke naravi. Svi ti elementi čine svijet pun izazova. Redovnice i redovnici pozvani su odgovoriti na njih, ali poslani su i sami svojim svjedočkim životom biti izazov svijetu, zaključila je s. Berislava.

“Ovaj 20. Redovnički tjedan koji smo ostvarili uoči 40. obljetnice Dekreta Perfecte caritatis, o prilagođenoj obnovi redovničkog života, smatram kairosom koji traži iskoračaj i uporan hod”, izrekla je u završnoj riječi s. Emila Barbarić, predsjednica Hrvatske unije viših redovničkih poglavarica (HUVRP). “Ne mogu, ne istaknuti misao koju nam fra Ivan Dugandžić u svojem predavanju iznese: Zajedništvo se ne da zapovjediti nego ga treba izmoliti. Stoga, molimo za naše zajedništvo Duha Božjega da nam pomogne, da nakon ovih dana zaživimo milost zajedništva s braćom i sestrama koje smo u vjeri prigrlili. Ići nam je i ukorak s vremenom, s društvenom i crkvenom stvarnošću i prepoznavati duhovne i materijalne potrebe suvremenoga čovjeka te na njih odgovoriti u duhu različitosti karizma naših redova i družba”.