Zadar, (IKA) – “Vjesnice uskrsne nade – Žene iz Evanđelja po Marku i Bogu posvećene žene danas” naziv je izlaganja dr. s. Ane Thee Filipović na rekolekciji redovnica s područja Zadarske nadbiskupije u srijedu 14. travnja u Nadbiskupskom sjemeništu Zmajević u Zadru, a počela je misnim slavljem koje je u sjemenišnoj kapeli predvodio don Josip Lenkić, kancelar Zadarske nadbiskupije. “Danas više ni ne primjećujemo da se u Crkvi uvijek misli, teologizira, slika i moli sa stajališta učenika. Govori se kako su ga svi njegovi učenici napustili, a zanemaruje se da su mu učenice ostale vjerne. Novo otkrivanje žena uz Isusa pridonosi i novom otkrivanju povijesne, teološke i crkvene uloge žena u Crkvi te novom rastu zajedništva i odgovornosti muškaraca i žena u kršćanskim zajednicama”, istaknula je s. Ana. Žene su imale važnu ulogu u Isusovoj zajednici kao svjedokinje muke, smrti i uskrsnuća, prve su navjestiteljice Radosne vijesti apostolima i svim ljudima i imale su važnu ulogu u prvoj Crkvi, rekla je dr. Filipović, dodavši da prema Evanđelju po Marku nijedan od Isusovih učenika nije bio svjedokom njegove muke i smrti, bile su prisutne samo žene. “Povijest žena u Evanđelju događa se u pozadini: od početka javnog djelovanja prate Isusa iz Galileje, služe mu, nisu se uplašile njegova uhićenja: uz njega su u muci, smrti i ukopu, po suboti su prve došle na grob pomazati njegovo tijelo. Žene kao svjedokinje smrti postaju vjesnice uskrsnuća, istinske nasljedovateljice Isusa, predstavnice mesijanskog naroda i istinskog poslanja Krista. Njegovu muku i smrt promatrale su izdaleka jer je vojska ogradila mjesto smaknuća. Dvije žene su prisutne kod polaganja u grob, tri su svjedokinje uskrsnog događaja a hrabre žene koje oplakuju istinske su Isusove učenice”, rekla je dr. Filipović. O služenju žena kao nasljedovanju Isusa govori se i u drugim evanđeljima: Petrova punica, Marta i skupina galilejskih žena služe, dok se o nasljedovanju kao služenju ne govori u svezi s učenicima. Služenje kod Marka nije ponižavajuće nego je uzajamno davanje i primanje, predanje i prihvaćanje, razmjena pomoći i utjehe.
“U svim je evanđeljima sačuvan ostatak predaje o ženama kao istinskim nasljedovateljicama i sudionicama Isusova života. Isus je žene imao za učenice i one su za krugove prve Crkve bile istinske učenice. U zajednicama koje je Marko poznavao žene su bile primjerne učenice te su imale i vodeće pozicije”, istaknula je s. Ana. Potaknula je na značenje ponovnog otkrivanja prisutnosti žena uz Isusa. Žene su prve svjedokinje uskrsnuća, premda po židovskom pravu ni jedna žena nije sposobna biti svjedokom. Usprkos potiskivanju ženske tradicije, egzegeti se slažu da su žene istinske nositeljice tradicije o Isusovoj smrti, ukopu i uskrsnuću. Istraživači misle da je u Isusovoj skupini i u prvoj Crkvi postojala šarolikija i bogatija ženska tradicija koja je kasnije potisnuta.
Upozorila je da su evanđeoska iskustva žena potisnuta i zaboravljena, a potiskivanju žena pridonijeli su i katehetičari i slikari stavljajući pod križ mecene, podupiratelje, u najmanju ruku ljubljenog učenika, prokomentiravši kako je jedva tko naslikao povijesnu priču Markova evanđelja.

.