Zadar, (IKA) – Na mjesečnoj rekolekciji zadarskog prezbiterija u srijedu 4. studenoga u sjemeništu Zmajević u Zadru o. Jozo Milanović, OSB, govorio je o “Milosrđu Božjem u liturgiji”. Istaknuo je da je liturgija vrhunac i vrelo Božjeg milosrđa koje je najpotpunije očitovano u Kristovoj Pashi. O. Jozo je navodio primjere i citirao po dijelovima mise gdje se i kako sve izriče i zaziva Božje milosrđe u molitvama pomirenja kao povratak Ocu, zborne molitve 26. nedjelje kroz godinu, predslovlja, euharistijske molitve, popričesne. Govoreći o Službi Riječi, podsjetio je na navod br. 145 za godinu C iz Homiletskog direktorija: “Različiti izvještaji vlastiti Lukinu evanđelju tijekom godine prikazuju temu Božjeg milosrđa: žena grešnica, milosrdni Samarijanac, izgubljena ovca i rasipni sin, dobri razbojnik. Ne manjkaju ni opomene upućene onima koji ne pokazuju milost: prokletstva i blaženstva, bezumni bogataš, bogataš i Lazar. Napisano za pogane, Lukino evanđelje naglašava kako Božje milosrđe seže dalje od Izabranog naroda i obuhvaća one koji su nekoć bili isključeni. Ta se tema često javlja i upozorenje je za nas koji se okupljamo kako bismo proslavili euharistiju: primili smo Kristovo velikodušno milosrđe, dakle, ne može biti granice našem milosrđu prema bližnjima.” Govoreći o značaju homilije o. Jozo istaknuo je važnost “govora iz srca”, na što propovjednike potiče i papa Franjo u svojoj apostolskoj pobudnici “Radost evanđelja”. Papa takođet podsjeća svećenike da ispovjedaonica nije soba za mučenje, nego mjesto susreta s milosrđem Gospodina koji svećenike potiče da učine što je u njihovoj moći.
“Poput Krista, svećenici su poslani pozivati grešnike na obraćenje i vraćati ih Ocu po sudu milosrđa. Stoga je potrebno da se svećenik zna poistovjetiti s tim sakramentom i da se, zauzimajući Kristov stav, zna milosrdno, kao dobri Samarijanac, prigibati ranjenom čovječanstvu, čineći prepoznatljivom kršćansku novost u ljekovitosti sakramenta pokore usmjerenog ozdravljenju i oproštenju”, istaknuo je o. Jozo, pozivajući se na Direktorij za službu i život prezbitera Kongregacije za kler. Stoga je značajan povratak ispovjedaonici kao mjestu gdje se slavi sakrament pomirenja i gdje se treba češće zadržavati da vjernik pronađe milosrđe, savjet i utjehu te iskusi prisutnost Božjeg milosrđa uz stvarnu prisutnost u euharistiji. Istaknuvši da je svećenik sluga i mudri upravitelj Božjeg milosrđa, pozvan iskusiti jedinstvenost i neizbježnost povjerene mu službe, o. Jozo zaključio je mišlju sv. Augustina: “U ispovijedi čovjek očituje svoju poniznost, u milosrđu Bog očituje svoju veličinu” te stihovima himne Svete godine milosrđa. Tragom Papina proglasa te nadolazeće godine u Crkvi, izlaganja na zadarskim rekolekcijama tematski će govoriti o Božjem milosrđu.