Rektorska konferencija krakowskih sveučilišta pohodila svetište sv. Šime u Zadru

Misno slavlje za sudionike toga susreta predvodio je prof. dr. mons. Robert Tirala, rektor pontifikalnog Katoličkog sveučilišta Ivana Pavla II. i kanonik u Krakowu. Suslavili su dr. don Damir Šehić, čuvar svetišta sv. Šime, prof. dr. Željko Tanjić, rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta u Zagrebu, dr. don Elvis Ražov i o. Franjo Kowal, župnik Dikla i Kožina, rodom Poljak.

Misa je počela otvaranjem zastora Škrinje sv. Šimuna u kojoj se nalazi tijelo proroka Šimuna koji je na svojim rukama držao dijete Isusa kad su ga Marija i Josip došli prikazati u hram u Jeruzalemu 40. dan od Isusovog rođenja, kada je u djetetu Isusu prepoznao iščekivanog Mesiju. Zastor su zajedno otvorili dr. Šehić, dr. Tanjić i dr. Tirala te su zastali u molitvi pred relikvijom sv. Šimuna.

U prigodnom govoru na početku mise, don Damir je rekao da susret u Šimunovom svetištu promatra „kroz prizmu providonosnog Božjeg zahvata u kojem nas Gospodin uvijek vraća u svoju prisutnost ne nudeći nam jednostavna rješenja, nego nam nudi slike i primjere u kojima moramo prepoznati ‘ključ’ njegove prisutnosti. Bog nam želi pokazati vlastiti algoritam djelovanja i smisla života“.

U tom kontekstu, Šehić je istaknuo prisutnost tijela starca Šimuna kojeg spominje Luka u Evanđelju (Lk 2, 25-35). „Bog prethodno pohodi Šimuna i obećava mu da neće umrijeti dok ne vidi Mesiju. Bog u Isusu ispunjava obećanje tom svećeniku Starog Zavjeta. Šimunov Hvalospjev ‘Sad otpuštaš slugu svoga, Gospodaru, po riječi svojoj u miru. Ta vidješe oči moje spasenje tvoje, koje si pripravio pred licem sviju naroda. Svjetlost na prosvjetljenje naroda i slavu puka tvoga Izraelskoga’, cijela Crkva moli svakoga dana u povečerju – Completoriju, kad završava svoj dnevni hod Božanskog časoslova. Taj svetac, čije riječi izgovaraju svi svećenici, redovnici, redovnice i sav vjerni puk na cijelom svijetu, počiva u ovoj lijepoj bazilici na obalama Jadranskog mora u kršćanskom Zadru. Njegovo tijelo je položeno u sarkofag – škrinju koja datira u 14. st. i jedno je od najdragocjenjenijih djela srednjovjekovne zlatarske umjetnosti, ne samo u našoj domovini, nego i u svijetu“, istaknuo je dr. Šehić, rekavši da je škrinja sv. Šime dokument vremena na kojemu su ovjekovječeni važni trenuci vezani za sv. Šimu i povijest grada Zadra.

Iz filigranski iskucane ikonografije na Škrinji sv. Šime, dr. Šehić je istaknuo detalj iz 1380. koji povezuje Zadar i Hrvatsku s Krakowom i Poljskom. Naime, među prizorima na stražnjem dijelu Škrinje nalazi se i lik kraljice Elizabete Kotromanić, hrvatsko – ugarske kraljice koja je dala sredstva za izradu toga dragocjenog relikvijara – škrinje. Kraljicu Elizabetu prikazuje se s njene četiri kćeri, kako predaje škrinju svetom Šimunu.

„Kraljica Elizabeta udala se 20. lipnja 1353. za hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika I. Nakon što je poljski kralj Kazimir Veliki odredio Ludovika za nasljednika prijestolja, Elizabeta postaje i poljskom kraljicom. Dvije preživjele kćeri, Hedviga i Marija, od kojih je Hedviga (Jadviga) svetica, poveznica su između Hrvatske i Poljske, odnosno Zadra i svetišta sv. Šime i Krakowa, Wawelske katedrale sv. Stanislava i Vaclava“, istaknuo je dr. Šehić. Taj podatak govori o zajedničkoj povijesti Hrvatske i Poljske, „ali i o vladarima kojima su Bog i kršćanske vrijednosti koje su nasljedovali bile u temeljnim postavkama njihovog djelovanja. Snaga žene kao genija, kako ga je nazvao sv. Ivan Pavao II., dragi papa koji je i Jedvigu proglasio svetom, jasno nam progovara o važnosti i ulozi Majke u našim narodima“, poručio je dr. Šehić.

„Kraljica majka, Elizabeta i Hedviga bile su sigurnost narodu u tom vremenu. One su bile žene koje su bile zagledane u ideale i koje nisu gubile vjeru u Boga. One su bile žene koje su bile spremne nositi križ svoga naroda i poslanja koje su preuzele. Neka nam sv. Šimun kojem su Elizabeta i sv. Hedviga bile pobožne, bude prilika da molimo i za njih, majke naših naroda, kao i za pravedne i bogobojazne poglavare koji će uvijek ispred sebe imati dostojanstvo čovjeka i obranu čovjeka kao imperativ i obvezu“, potaknuo je dr. Šehić.

Trodnevni boravak u Zadru krakovskih rektora, od 3. do 5. rujna, treći je njihov pohod Hrvatskoj. Prvi zajednički susret bio je održan u Krakowu, a drugi u Osijeku. Organizator toga susreta je Rektorski zbor RH. Krakowski rektori ovaj put poželjeli su pohoditi Sveučilište u Zadru.

„Kao Sveučilište u Zadru, počašćeni smo što možemo biti u takvom društvu, s rektorima i prorektorima iz Poljske i Hrvatske. Mi njegujemo te odnose i cilj nam je razviti međunarodnu suradnju, razmijeniti iskustva, vidjeti što primjenjuju njihova sveučilišta u području znanstvenih projekata, razmjene profesora i studenata, potpisivanja ugovora, da se približimo. Imamo puno sličnosti, pa da se podupiremo u europskom suživotu“, rekla je prof. dr. Dijana Vican, rektorica Sveučilišta u Zadru, domaćin susreta.

„Poljski konzul u Hrvatskoj iz Krakowa pitao nas je o mogućnosti suradnje poljskih sveučilišta, osobito u Krakowu, s hrvatskim sveučilištima. Sa zadovoljstvom smo to prihvatili, to je za nas jako važno. Poljski i hrvatski narod imaju povijesnih poveznica. Za nas Poljake, za našu povijest, sv. Hedviga, kćer hrvatske kraljice Elizabete Kotromanić, velika je zaštitnica Poljske, osobito sveučilišta. Hedviga je dala novac i učinila je puno, sve što je mogla, za sveučilište Jagiellonian u Krakowu koje je najstarije sveučilište u Poljskoj. Njenim doprinosom obnovljena su sva sveučilišta u Poljskoj. Kad smo u crkvi sv. Šime čuli za sv. Hedvigu, koja je kao dijete prikazana na škrinji sv. Šime, a njeno tijelo počiva u katedrali Wawel u Krakowu, shvatio sam da nas je ona pozvala u Zadar. Sv. Hedviga kao kraljica Poljske i Litve doprinijela je materijalnim darovima da procvate najstarije sveučilište u Poljskoj, čime je potaknula razvoj znanosti i cijelog poljskog društva. Ona nas je dovela u Zadar. Suradnju između sveučilišta u Krakowu i Zadru smatram prirodnim procesom u povijesti između naša dva naroda. Povezuje nas i sv. Ivan Pavao II., papa iz Poljske za kojega neki kažu da je njegova prabaka rodom iz Bijele Hrvatske“, rekao je krakowski rektor, dr. Tirala.

Prof. dr. Željko Tanjić izrazio je zadovoljstvo i radost susretom i suradnjom između Rektorskog zbora RH i Rektorske konferencije krakowskih sveučilišta. „U Krakowu djeluje 11 sveučilišta, od kojih su dva katolička – Isusovačka akademija i Katoličko sveučilište Ivana Pavla II. Naša suradnja počela je prije desetak godina. Uvijek razmatramo različite teme, s ciljem da se ojača, osnaži i produbi suradnja između hrvatskih i sveučilišta u Poljskoj, a osobito kroz krakowska da ojačamo suradnju i s drugim poljskim sveučilištima. Poljska ima izvrsna sveučilišta i možemo jedni od drugih puno naučiti. Hrvatsko katoličko sveučilište ima posebnu suradnju s katoličkim sveučilištem i u Erasmus programima, u razmjeni profesora i studenata je nekoliko zajedničkih projekata. U izazovnom vremenu za Europu, suradnja na akademskoj, znanstvenoj osnovi je jako važna. Povezuju nas i zajednički korijeni, tradicija, sadašnjost, a vjerujem i budućnost“, rekao je prof. dr. Tanjić.

Sudionici toga susreta koji su bili i na misnom slavlju u crkvi sv. Šime bili su i rektori i prorektori iz Hrvatske, među kojima i prof. dr. sc. Stjepan Lakušić, rektor Sveučilišta u Zagrebu.

Pjevanje na misi predvodio je župni zbor sv. Petra s Ploča. Nakon mise, sudionici su počastili relikviju sv. Šime pohodom ispred škrinje. Zatim je Pawel Wlodarczyk, počasni konzul RH u Poljskoj, održao izlaganje „Je li papa Ivan Pavao II. mogao biti u srodstvu s Hrvatima?“.