Zagreb, 22. 11. 2000. (IKA) – Institut za društvena istraživanja u Zagrebu 1999. godine proveo je istraživanje pod radnim naslovom “Religijske promjene i vrijednosti u hrvatskom društvu”, te pod istim naslovom u utorak 21. studenoga u Zagrebu u prostorijama Zadružnoga saveza Hrvatske predstavio zbornik koji donosi rezultate provedenog istraživanja, a koji je objavljen u dopunskom svesku časopisa “Sociologija sela”.
Knjigu su predstavili dvojica recenzenata, religiolozi prof. dr. Esad Ćimić i dr. sc. Nikola Dugandžija, a donosi rezultate istraživanja koje je sprovela ekipa sastavljena od šestorice istraživača, dr. Dinke Marinović Jerolimov, dr. Ankice Marinović Bobinec, prof. dr. Nikole Skledara, dr. Miroslava Jileka i prof. dr. Ivana Cifrića, koji su metodom ankete u Zagrebu i Zagrebačkoj županiji sproveli dotično istraživanje s ciljem stjecanja znanstvenih spoznaja i uvida u rasprostranjenost dimenzija religioznosti, njihova međusobnog odnosa i promjena koje su nastupile od posljednjeg istraživanja ovakvog tipa. Dr. Dugandžija iscrpno je u svom izlaganju analizirao rezultate ankete, konstatirajući mnoga zanimljiva pitanja koja se pritom javljaju. On konstatira kako se u “kratkom vremenu religijska uvjerenost znatno promijenila kod ispitanika”, te kako ispitanici, između ostalog, pokazuju slabo poznavanje Biblije, a veliki dijelom su neinformirani o događanjima u Katoličkoj Crkvi. Tako, skukladno ispitivanjima, Bibliju nikada ne čita 30,2% ispitanika, a 50,5% rijetko. Za četiri velike svjetske religije ne zna 60% ispitanika, a samo 72 % njih samo je čulo za njih. Na pitanje znade li 10 zapovijedi Božjih 72,1 % znade sve, a 24,7 samo neke od njih. Za Drugi vatikanski koncil nije čulo 16,3% ispitanika, a vjerske časopise nikada ne čita 65,2%, a 25,1% čita ih rijetko. Vjerski program na TV nikada ne prati 31,6% a katolički radio 40,9% ne sluša nikada. Više od dvije trećine ispitanika misli da vjera pozitivno utječe na poštenje čovjeka, a preko 85% njih slaže se da vjera u Boga daje smisao životu ljudi dok se čak 92,6% ispitanika slaže s tvrdnjom kako vjera pomaže ljudima da lakše podnose životne teškoće. Otprilike pola ispitanika slaže se da je lakše s Bogom nego s vjerskim službenicima, dok trećina ispitanika misli kako je većini crkvenih službenika zaista najvažnija briga za osobnu dobrobit. Više od dvije trećine ispitanika misli da kršenje vjerskih propisa u čovjeku izaziva osjećaj krivnje.
Dugandžija ističe određeni pasivizam u vjeri ispitanika te “neprakticiranje” vjere osim u onoj mjeri koja im je konkretno potrebna (pričest, potvrda..). Posebno je ukazao na pojavu proširenu u mnogim zemljama prema kojoj se konfesije nastoje predstaviti kao opredijeljenost za nacionalnost, a da se pritom ne uočava mogućnost zloupotrebe vjere od strane politike, koju ocjenjuje vrlo učestalom. Analizom rezultata dolazi se, između ostalog, i do zaključka kako su ispitanici nezadovoljni društvenom strukturom, te Dugandžija smatra da će se “pojam tranzicije, kojim se ispričavamo za krizu već godinama, pretvoriti u običnu floskulu koja prikriva što se u stvari događa, a gdje se pritom misli da će krajnji cilj opravdati sve”. Dr. Ćimić želio je svojim predavanjem pojedinačno vrednovati autore, kako bi ukazao na njihove individualne vrijednosti i razlike. Pritom je religiju uvodno ocrtao kao onu koja “iskoračujući u transcendentno daje odgovore na zemaljsko, i tu se ona nalazi na osjetljivom području, jer ako na zemaljska pitanja ne dadne zadovoljavajuće odgovore proglašava je se promašenom”. Od gostiju na predstavljanju su bili nazočni i Darko Polšek, pomoćnik ministra Ministarstva znanosti i tehnologije, Tonči Matijašević u ime Zadružnog saveza Hrvatske, profesori moralne teologije dr. Marijan Valković i dr. Stjepan Baloban, te mnogi drugi.