Zagreb, 10. 12. 2000. (IKA) – Filozofski fakultet Družbe Isusove u Zagrebu i Odjel za dijalog sa suvremenim svijetom i kulturom Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu priredili su u subotu 9. prosinca u novoj zgradi FFDI u Zagrebu simpozij “Religijske teme u književnosti”. Na početku simpozija pozdrave su uputili dekan FFDI dr. Ivan Koprek, član organizacijskog odbora dr. Anto Mišić, predstavnik Hrvatskih studija dr. Tihomil Maštrović te dr. Jure Zečević uime Instituta za ekumensku teologiju i dijalog “Juraj Križanić” KBF-a u Zagrebu. Mladen Parlov održao je predavanje “Teme ‘devotio moderne’ u misli Marka Marulića”. Laički duhovni pokret “devotio moderne” nastao je u 2. polovici 14. stoljeća kao reakcija na tromost kršćanskog života u kasnom srednjem vijeku, a osnovne značajke su mu zajednički život laika koji su živjeli od rada svojih ruku, zajedničko pohađanje svojih župa, prihvaćanje crkvene hijerarhije, ustrajanje na duhovnoj obnovi te narodni jezik. Religiozni sadržaj Marulićevih tekstova, kako je istaknuo predavač, podudara se sa značajkama toga pokreta. Vladimir Horvat predstavio je asketska i hagiograska djela Bartola Kašića te njegov prijevod Biblije koji je, premda je bio završen 1636., tiskan tek ove godine. O starozavjetnim temama u djelima Lukrecije Bogašinović govorila je Lahorka Plejić-Poje. Prema riječima predavačice pjesnikinja je ublažila monumentalnost starozavjetnih pripovijesti koje same po sebi sadrže jaku i jasnu poruku. Govoreći o religijskim temama u usmenoj književnosti Stipe Botica ustvrdio je kako su njeni glavni pokretači autohtoni narodni život i biblijska komponenta. Antun Pavešković govorio je o religijskim komponentama Vetranovićeve dramografije. Religijske komponente u njegovim su djelima prisutne na 2 razine: tematskoj i formalno-izvedbenoj. Do sredine 16. stoljeća, ustvrdio je predavač, hrvatska drama neizbježno je vezana uz tradiciju crkvene drame i religijskim tema. Tri religijske drame Kazimira Bedekovića predstavio je Alojz Jembrih. Hrvojka Mihanović – Salopek govorila je o pogrešnoj recepciji “Hištorije” Štefana Fučeka. Problem religioznosti u Krležinim djelima pojasnio je Milan Špehar. Prema njegovim riječima Krleža crno-bijelom tehnikom slika svećenike i Crkvu. Temeljni razlog odbacivanja Boga u njegovim djelima je pitanje zla u svijetu (Bog se u djelima pojavljuje kao nemoćan), a pisac se ljuti na Boga koji šuti na ljudske vapaje. Pojašnjavajući religijske teme u Kranjčevićevu opusu Daniel Miščin napomenuo je da je osnovno obilježje njegovim stihova nemogućnost kategorizacije što je osobito vidljivo u religioznim temama. Tom je prigodom Miščin predstavio projekt “Zaštita i digitalizacija ostavštine S.S. Kranjčevića”. Josip Bratulić tumačio je modernu književnost na Šoljanovu “Kratkom izletu” i Selimovićevu djelu “Derviš i smrt”. Moderna književnost, kazao je Bratulić, treba se baviti ljudskim pitanjima i mora pratiti socijalne, društvene i ostale probleme. Govoreći o paradoskima ateističkih pristupa Bogu Drago Šimundža ustvrdio je kako paradoks leži u tome da isti autori ili njihovi junaci istodobno i vjeruju i ne vjeruju. Na konkretnim primjerima predavač je pokazao doživljaj vjere u nevjeri i pojavu religiozne nevjere u vjeri. Nedjeljko Mihanović, govoreći o pjesničkom, pripovjednom i estetičkom djelu Rajmunda Kuparea, rekao je kako su kod njega prisutna 3 sloja umjetničkog doživljaja svijeta religiozni, intimistički i domoljubni. Dean Slavić komparirao je simbole Krista, Duha i Oca u poeziji T. S. Eliota i N. Šopa. O književnosti kršćanskog nadahnuća u Europi i Hrvatskoj 20. stoljeća govorio je Radovan Grgec. Zvonko Kovač predstavio je poeziju slovenskih isusovaca, a Rudolf Koncilija govorio je o Isusu Kristu u opusu Ivana Cankara. Govoreći o religijskim temama u poratnom hrvatskom romanu Krešimir Nemec kazao je kako je postojao snažan pritisak na umjetnost do 1952. godine, a slomom socijalističkog realizma kontrola nad umjetnošću počela je slabiti. U poratnom hrvatskom romanu, kako je rekao predavač, problem Boga zaokuplja umjetnikovu pažnju jednako kao i prije. O religijskim aspektima Sudetine poezije govorio je Miroslav Šicl, a Franjo Grčević pojasnio je eshatološki aspekt Andrićeve novelistike.