Kod obdukcije tijela blaženog kardinala na odjelu za patologiju na zagrebačkoj Šalati bila je prisutna i jedna sestra sv. Križa, „đakovačke sestre”, koja je uspjela sačuvati nekoliko gaza okrvavljenih Stepinčevom krvlju. Jednu od njih predala je glavarici služavki Maloga Isusa koje su se inače brinule o blaženiku do njegove smrti u Krašiću. 

Služavke Maloga Isusa imale su samostan i u Mrkoplju gdje su godinama djelovale u župi i time zadužile župu i mjesto. Preko njih tu je dragocjenu relikviju dobila župa Mrkopalj. Na 60. obljetnicu Stepinčeve smrti prvi put je pokazana vjernicima, a u planu je da se iza glavnoga oltara u ophodnom prostoru ostakli i osvijetli jedna niša u kojoj bi se relikvija trajno čuvala, a mogli bi je vidjeti i hodočasnici koji na proštenje obilaze oko oltara. Na blagdan Stepinčeva relikvija bi se vadila iz niše i davala vjernicima na čašćenje. Time bi svetište Majke Božje Žalosne postalo Stepinčevo svetište. S pravom, jer blaženik bio zauzeti promicatelj pobožnosti Gospe Žalosne. Brojni su njegovi tekstovi i promišljanja ove pobožnosti.