Istina je prava novost.

REQUIEM GABRIELA FAURÉA U SPOMEN NA KARDINALA KUHARIĆA

U Svečanoj dvorani Pedagoškog fakulteta Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku održana svečana komemoracija za kardinala Franju Kuharića

Osijek 16. 4. 2002. (IKA) – U Svečanoj dvorani Pedagoškog fakulteta Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku u utorak 16. travnja održana je svečana komemoracija za nedavno preminulog kardinala Franju Kuharića. Tom je prigodom Akademski zbor Pedagoškog fakulteta pod ravnanjem mo. Josipa Jerkovića izveo Fauréov “Requiem”. Na početku komemoracije nazočne je pozdravila i u program uvela prof. dr. sc. Ana Pintarić, dekanica Pedagoškog fakulteta, a o životnom putu kardinala Franje Kuharića govorio je mons. Vladimir Stanković, generalni vikar Zagrebačke nadbiskupije. Akademski je zbor, pod ravnanjem mo. Josipa Jerkovića izveo je još dvije skladbe: “Meditaciju” Georgija Svidrova i “Svrši stopi moje” Krste Odaka. Svojom decentnom izvedbom zahtjevnoga Fauréova “Requiema” zbor je oduševio sve nazočne, pokazavši u zahtjevnom djelu sve svoje kvalitete. Solisti su bili Antoaneta Radočaj i Anastazija Pereković, soprani, te Berislav Jerković, bariton. Na orguljama je nastupio Krešimir Has, a na synthesizeru Igor Valeri.
Na komemoraciji su bili pomoćni biskup đakovački i srijemski mons. dr. Đuro Hranić, prorektorica osječkog Sveučilišta J. J. Strossmayera prof. dr. Draženka Jurković, brojni profesori Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku, predstojnik Teologije u Đakovu prof. dr. Pero Aračić profesori Teologije, studenti, osječki svećenici, redovnici i redovnice, više kulturnih djelatnika i ljubitelja glazbe te brojni građani i štovatelji pokojnog kardinala Franje Kuharića.
“Bio je to prvorazredan kulturni i civilizacijski čin, na kojemu može zavidjeti i naša hrvatska metropola, a koji je odraz zdrave klime i suradnje između više društvenih i crkvenih institucija u Slavoniji. Akademski je zbor Pedagoškog fakulteta ponovno, pod dirigentskom palicom maestra Jerkovića, pokazao da je relativno skriveno i nedovoljno korišteno i vrednovano blago, koje bi svakako trebalo podržavati pozivajući zbor da svojom jedinstvenošću koja u sebi spaja visoku kvalitetu i profesionalnost s mladenačkim oduševljenjem obogati različite sredine. To je potrebno već i radi toga što se prečesto ljutimo na mlade, a za njih ništa ne činimo i ne podržavamo ih u dobru. Umjesto da ih obeshrabrujemo svojom nezainteresiranošću i ravnodušnošću, pozvani smo podržavati i promicati zdravu mladost i razvoj njezinih kvaliteta. No, s druge strane zbor će zasigurno daleko više pružiti onome tko ga pozove, negoli će mu domaćin koji poziva moći dati”, prokomentirao je biskup Hranić.