Riječ tijelom postade...

“Riječ tijelom postade i nastani se među nama! I svi krajevi svijeta vidješe spasenje Boga našega!” (usp. Iv 1,14 ; Ps 98,3)

Draga braćo svećenici i redovnici, sestre redovnice
i svi ostali članovi Božjeg naroda!

Radosni blagdan Božića je prije svih drugih kršćanskih blagdana našao mjesta u našem srcu i duši i zacijelo će u nama ostati dok god budemo znali za sebe. Ovaj blagdan sa svojim jedinstvenim sadržajem drag je i u dobi sunčanog, bezbrižnog djetinjstva i u sijedoj, bremenitoj starosti. Dijete se raduje malenom Djetešcu Isusu, položenom u jasle, i u njemu vidi sebe samoga. A starci suznim očima i raznježena srca promatraju to isto božansko Djetešce i u njemu prepoznaju neposrednu i utješnu Božju blizinu.

Iako je to tako, naša životna zbilja ne dopušta nam ni na sam blagdan Božića da se prepustimo nekim sentimentalnim i nježnim osjećajima. Kao i ranije, kad su vremena bila tjeskobna i preteška, poput ovog sadašnjeg, ni mi ne možemo ni na sam Božić ne tražiti prave odgovore na neka bolna pitanja koja nas muče.
Ova je naša generacija svjedok rađanja jednog novog društva, s nekim novim vrednotama i novim načinom življenja. Kao kršćani, vjernici i sljedbenici utjelovljenog Boga, čiji ljudski rođendan slavimo u otajstvu Božića, mi želimo upravo u njemu prepoznati onaj sudbonosni most koji spaja jučerašnje i sutrašnje, prošlo i buduće doba; most koji ujedinjuje ljude i narode, kulture i civilizacije, one tzv. #!malene#! pastire koji čuvaju ovce i one #!najveće#! mudrace, koji sjede na prijestoljima i odlučuju o sudbinama ljudi i naroda. Pred božićnim jaslicama blijede i nastaju razlike i udaljenosti između ljudi, između staleža, nacija, spolova, uzrasta i klasa. Utjelovljeni Božji Sin, jedini istinski Spasitelj svijeta, ne mari za društvene razlike među nama. On gleda jednakom ljubavlju, bez predrasuda ili sumnja, na sve ljude i na svakog pojedinog čovjeka. On i jest jedini koji je u stanju premostiti svojom ljubavlju sve postojeće suprotnosti pa i neprijateljstva među ljudima, narodima, društvenim klasama i svjetonazorima i učiniti sve jednom velikom obitelji koju će resiti solidarnost, ravnopravnost, ljubav i mirotvorstvo.

Riječima drevne naše božićne popijevke želim Vas i sve ljude “dobre volje“ potaknuti: “Pođi i ti narode k betlehemskom dvoru, pridruži se klanjajuć anđeoskom koru”. Taj anđeoski zbor pjeva poruku Neba: “Slava Bogu na visini, a na zemlji mir ljudima, miljenicima Božjim!” (usp. Lk 2,14).

Pođimo dakle, i primaknimo se jaslicama iz kojih Dijete Isus govori o nevinosti i miru, kako bismo dobro čuli i razumjeli njegovu prevažnu lekciju za naš život i sudbinu cijelog čovječanstva! Pođimo svi, makar i raspršeni, rasuti, razdvojeni nepotrebnim branama ili ispunjeni strahovima, nepovjerenjima, a možda i međusobnim neprijateljstvima!

I molimo ovog Božanskog Mirotvorca da udijeli svoj mir našim nemirnim srcima, našim rastrganim obiteljima, našim nepovjerljivim susjedstvima, našim nepomirenim narodima, našoj jadnoj, zgaženoj i opustošenoj Domovini!
Kristov mir je usrećujući mir jer je utemeljen na Božjem opraštanju. On je za nas i za cijelo čovječanstvo neizmjerno dragocjeni dar ali i velika i vrlo odgovorna zadaća!

Tko blagdan Božića istinski želi slaviti, taj će htjeti biti što bliže Božićnom Djetetu, Pomiritelju neba i zemlje i istinskom Usrećitelju čovjeka.
Taj će se truditi njegov mir ostvariti u svojoj životnoj sredini.
Trudit će se oko zaustavljanja širenja mržnje i nasilja!
Taj neće ostati ravnodušan niti će šutjeti kad čuje i vidi ljude obespravljene, prognane, gladne, bolesne, bez krova nad glavom, bez mogućnosti zarade i života dostojna čovjeka.
Taj neće okretati glavu i slijegati ramenima kad u svom gradu, selu, župi ili kraju doživljava ponižavanje i ismjehivanje čovjeka zbog njegove nacionalne, vjerske ili koje druge pripadnosti; kad prijeti ubijanje nerođenog života pod majčinim srcem ili se prezire i zapušta čovjek u njegovu domu ili njegovoj starosti.
Tko ispravno slavi radosni blagdan Božića istinski će se truditi da u svakom svome bližnjem, svakom čovjeku, koji u svojoj nevolji pokuca na vrata njegova srca, prepozna utjelovljenog Sina Božjeg, koji će svakog od nas, svakog čovjeka suditi prema našim djelima milosrđa i ljubavi, kad ponovno dođe k nama u svojoj slavi! (usp. Mt 25,31-46)

Božić nije samo dragi blagdan za naše osjećaje. Božić je najsudbonosniji događaj ljudske povijesti, jer se u božićnoj betlehemskoj noći uistinu “očitovala dobrostivost i čovjekoljublje našega Boga, Spasitelja svih ljudi” (usp. Tit 2,11; 3,4). Bog je iz ljubavi prema čovjeku postao čovjekom.

Ta njegova ljubav zapljuskuje i nas i potiče nas da je solidarno darivamo jedni drugima; da usrećujemo svoje bližnje, da se zajedno sa svojim bližnjima svakodnevno primičemo što bliže njemu, našem Stvoritelju i Spasitelju.
Svima vama, braćo svećenici i redovnici, sestre redovnice i ostali članovi Božjeg naroda, kao i svima vama mojim suvremenicima “dobre volje“ – od srca želim što plodniji doživljaj ovogodišnjeg Božićnog blagdana i što ispraniji, u Božjim očima, način življenja, tijekom nove godine Spasenja 2005.