Rijeka, (IKA) – U katedrali Sv. Vida u Rijeci u subotu 28. studenoga svečano su proslavljene važne obljetnice Riječke nadbiskupije: 90 godina uspostave Riječke biskupije, 45 godina Riječke metropolije, 15 godina Riječke nadbiskupije te 40 godina misništva i 15 godina biskupstva riječkog nadbiskupa Ivana Devčića. Misno slavlje predvodio je nadbiskup Devčić a propovijedao umirovljeni porečki i pulski biskup Ivan Milovan. Uz mnogobrojne svećenike i kanonike, na misi su koncelebrirali gospićko-senjski biskup Mile Bogović i umirovljeni krčki biskup Valter Župan.
Mons. Milovan kazao je kako u Bibliji slavlje spomena znači stalno podsjećanje na Božja dobročinstva učinjena njegovu narodu, a što vjernika izaziva na trajno zahvaljivanje milosrdnom i vjernom Bogu. Bila su to velika crkveno-povijesna događanja na tom rubnom dijelu naše domovine koje je stoljećima bilo i politički i crkveno cijepano, a koje je i u 20. stoljeću doživjelo velike promjene, te se konačno 1970. godine crkveno-pravno oblikovala u današnju Riječku crkvenu pokrajinu s trima sufraganstkim biskupijama, kazao je mons. Milovan. Podsjetio je na povijesne okolnosti koje Crkvi nisu bile sklone te da smo bili bez državne samostalnosti, podijeljeni raznim granicama, kao mali narod pritisnuti sa svih strana od većih i jačih, nismo mogli dobiti ni svoje kanonizirane svece, dok su drugi narodi postizali kanonizacije svojih kraljeva i kraljica, knezova, biskupa i redovnika – naše nije imao tko “progurati” i sve to značilo je ne imati svoju državu. No, u 20. st. dogodilo nam se da je na tim prostorima i u gradu Rijeci osnovana nova biskupija i to u sasvim posebnim okolnostima, kazao je mons. Milovan, podsjetivši na izreku kako Bog i po krivim crtama ravno piše. I dok slavi svoje početke i desetljeće rasta, Riječka nadbiskupija sjeća se sa zahvalnošću svih koji su se ugradili u to djelo, rekao je biskup, spominjući se nadbiskupa Burića, Pavlišića i Tamaruta. Nalazeći se na ovoj kvarnerskoj vjetrometrini, na ovim zapadnim vratima Hrvatske, u dodiru sa svim novim što nam stiže iz velikog svijeta, ova mjesna Crkva svjesna je da je pozvana na otvorenost i dijalog, ali ne manje i na svjedočenje vječnih vrijednosti evanđelja. Mons. Milovan čestitao je riječkom nadbiskupu 40 godina misništva i 15 godina biskupstva, kazavši da je nadbiskup Devčić na nov i još širi i dublji način doživio svoje svećeništvo i biskupstvo kao “dar i otajstvo”, ali i kao pastirsku službu i zadaću koja mu je u Crkvi povjerena. Nadbiskupovo geslo “Krist – naša nada” bilo je uvijek ohrabrenje i snaga, a on sam čovjek otvorenosti, susreta i dijaloga, ali nadasve navjestitelj evanđelja i pastir ove mjesne Crkve, zaključio je mons. Milovan.
Po završetku misnoga slavlja nadbiskup Devčić zahvalio je Bogu za dar biskupije, a zatim i nadbiskupije u Rijeci kao i za sve milosti i dobra što su ih vjernici i Riječani tijekom devedeset godina primili. “Biskupija i nadbiskupija u Rijeci dijelile su sudbinu ovog kraja, njihove radosti i nade, muke i tjeskobe. Ona je svjedok raznih podjela i neprijateljstava, ali i sudionik u izgradnji mostova zajedništva i prijateljstva”, rekao je nadbiskup. Stoga je zahvalio svima koji su se trudili oko ovog posljednjeg, a to nisu bili samo ljudi na visokim društvenim i crkvenim funkcijama, nego i mnogi tzv. obični građani i vjernici, katoličkih i drugih kršćanskih i religijskih pripadnosti, koji su uvijek znali u svakom čovjeku prepoznati najprije čovjeka i tako se jedni prema drugima odnositi. U tom smislu posebno mi je drago što se ono zajedništvo koje se između Crkve i građanske vlasti uspostavilo tijekom Domovinskog rata, kao izraz brige za zajedničko dobro mira i slobode, nastavilo živjeti i razvijati i u vrijeme mira, kazao je nadbiskup. U nastavku je zahvalio predstavnicima gradske i županske vlasti, mjesnih ustanova kao i brojnim svećenicima, redovnicima i redovnicama i svim laičkim osobama posvećenog života, svećeničkim i redovničkim kandidatima i kandidaticama, župnim suradnicima, djelatnicima u nadbiskupijskim ustanovama, profesorima teologije, vjeroučiteljima i katehetama, mladima i raznim crkvenim udrugama i zajednicama, koje u Crkvi djeluju poput kvasca. Također, zahvalio je pastirima Crkve koji su sudjelovali u misnom slavlju, a spomenuo se i svojih prethodnika: mons. Isidora Saina, mons. Antonija Santinija, mons. Uga Camozze, mons. Viktora Burića, mons. Josipa Pavlišića i mons. Antona Tamaruta. Svojim neumornim radom i žrtvom oni su položili temelje na kojima smo mi nastavili graditi. Zato im od srca hvala i pokoj im vječni, rekao je nadbiskup. Na kraju je izrazio zahvalnost Gospodinu koji je “glavni graditelj naše zajedničke kuće – Crkve”, te potaknuo sve na propitivanje kako surađujemo da ne bismo, kako kaže sv. Pavao, milost Božju uzalud primili (usp. 2 Kor 6, 1).
Na kraju misnog slavlja prigodne čestitke nadbiskupu uputili su predstavnici mjesne Crkve, lokalne vlasti te vjernika laika.
Program proslave u riječkoj prvostolnici počeo je u petak 27. studenoga svečanom Večernjom koju je predvodio nadbiskup Devčić, dok je pjevanje animirao Riječki nadbiskupijski zbor. U propovijedi nadbiskup je rekao kako navedene obljetnice svjedoče o čudesnoj Božjoj providnosti koja vodi Kristovu Crkvu na svakom mjestu i u svakom vremenu, opskrbljujući je svime što je potrebno da bi mogla ostvariti svoje poslanje. Devedeset godina biskupije prigoda je da se upute zahvale za darove, milosti i utjehe koje je Bog dijelio naraštajima. Također, treba biti zahvalan i za sve one koji su stoljećima sanjali da Rijeka postane biskupijsko i metropolijsko središte, kao i za mnoge koji su prije 45 godina pomogli da Rijeka postane nadbiskupijsko i metropolijsko središte, ali i onima koji su prije 15 godina uvidjeli potrebu bolje organizacije crkvenog života na našem prostoru, kazao je nadbiskup. U nastavku je podsjetio na povijesne okolnosti u kojima su se događale organizacijske promjene u životu mjesne Crkve. Tako je nakon I. svjetskog rata osnovana Riječka biskupija, koja je u desetljećima nakon II. svjetskog rata prerasla u nadbiskupiju i metropoliju, da bi nakon Domovinskog rata bila ponovno reorganizirana. Sve se to događalo u ozračju ne samo ratnih razaranja, nego i Crkvi protivnih ideologija fašizma, komunizma i nacionalizma, koje su prouzročile mnoga trpljenja i patnje ljudima bilo zbog svoje nacionalne pripadnosti ili zbog neprihvaćanja vladajuće ideologije. Vjernike je potaknuo na molitvu da se takva povijest ne ponovi dodavši da činimo to svjesni da bi se, sudeći po aktualnim prilikama u svijetu, ona se lako mogla ponoviti i prouzročiti dosad neviđenu katastrofu, poručio je nadbiskup.
Zaključujući propovijed istaknuo je da moramo moliti za biskupe koji su vodili Crkvu na našim prostorima tijekom svih desetljeća, kao i za brojne svećenike, redovnike i redovnice te vjernike laike. Zahvaljujući njihovim žrtvama i svjedočenju, Kristova se vjera prenosila s naraštaja na naraštaj, pa tako može i nas danas obasjavati svojim božanskim svjetlom i hraniti nebeskom nadom, zaključio je nadbiskup Devčić.
Nakon svečane Večernje izlaganje na temu “Rijeka kao nadb/biskupijsko središte”, održao je doc. dr. Marko Medved, a večer je zaključena svečanim koncertom sakralne glazbe na kojemu su nastupili Katedralni zbor “Cantores Sancti Viti”, Coro Fedeli Fiumani, Riječki nadbiskupijski zbor, Nadbiskupijski zbor mladih, zbor Svetišta Majke Božje Trsatske i Schola Cantorum – Rijeka. Nakon koncerta, zajednički dar zborova nadbiskupu je uručila mr. art. Andrejka Srdoč.