Rijeka, (IKA) – Rekordan broj vjernika, njih oko četiri stotine, sudjelovalo je u subotu 13. ožujka na VI. riječkom planinarskom križnome putu koji su organizirali Akademsko katoličko društvo “Jeronim” u suradnji s Riječkom nadbiskupijom. Uoči uvodne molitve koju je u katedrali Sv. Vida predvodio riječki nadbiskup Ivan Devčić koji je tom prigodom mladima poručio kako je korizmeni križni put prava prigoda za duhovnu pripravu za Nacionalni susret mladih koji će se ove godine održati u Zadru, brojne organizirane skupine vjernika pristigle su do riječke prvostolnice pješice iz različitih dijelova grada na Riječini. Prvi je, kao i proteklih godina, križ ponio nadbiskup Devčić, a zatim su se u nošenju izmjenjivali pripadnici brojnih vjerskih zajednica koje djeluju u gradu Rijeci. Prilagoditi tekst i poruku postaje Križnoga puta današnjem vremenu bila je zadaća i ove godine te su teme o kojima se razmišljalo bile ponajviše vezane uz probleme s kojima se mladi suočavaju a sve s potpisom vjeroučitelja Marina Miletića. Višesatno pješačenje i uspon ulicom Kalvarije prema sv. Katarini, Pulcu do Velog Vrha nije bilo naporno ni za starije dok su vrijedne ruke župljana župe sv. Luke sa župnikom Nikolom Imbrišakom tradicionalno osigurale kod crkve Sv. Katarine na Pulcu okrjepu za sve sudionike Riječkoga planinarskoga križnoga puta.
Kao i svake, tako je i ove godine Križni put zaključen misom u crkvi Gospe Karmelske na Donjoj Drenovi. Predvodio ju je riječki nadbiskup koji se, prisjećajući se svojih studentskih dana i razgovora s fra Bonaventurom Dudom, a osvrćući se na nedjeljno evanđelje o izgubljenom sinu, prisjetio njegovih riječi kako nije riječ o “izgubljenom sinu” nego o “milosrdnom ocu”. Evanđelje nosi poruku o nužnosti povratka Ocu i obraćenju dok još ima vremena, poručio je nadbiskup Devčić velikom broju mladih koji su sudjelovali na križnome putu dodajući kako je sin iz evanđelja, što je bio dalji od oca, bio je više u grijehu.
Inicijativa za pokretanjem Riječkoga planinarskog Križnoga puta pokrenuta je 5. ožujka 2005. godine s ciljem ukazivanja na derutnost riječke Kalvarije na kojoj se nalazi niz kapela s kapelom-crkvom Božjega groba na vrhu uspona prema Kozali. Izgradnja istih započela je osnutkom bratovštine Čudesnoga raspela godine 1656. i riječ je o jednom od značajnijih poduhvata riječkih isusovaca iz Kolegija Svetog Vida, a povezan je s pobožnošću čašćenja Čudotvornog raspela koji se nalazi u riječkog prvostolnici. Kalvarija je od početka devedesetih službeni naziv za ulicu koja vodi od katedrale Sv. Vida preko brda Goljak i na njoj je ostalo još samo sedam kapelica koje su u stanju raspadanja te vape za obnovom. Organizatori Riječkoga planinarskog križnog puta nadaju se kako će, uz obnavljanje stare pučke pobožnosti, ukazati na potrebu obnavljanja riječke Kalvarije i kapelica koje imaju kulturnu vrijednost. Obnova riječke Kalvarije znak je kršćanskog oproštenja i pomirenja, ističu iz AKD “Jeronim” i dodaju kako konzervatorskim radovima žele obnoviti postojeće postaje-kapelice, dati im odgovarajući sadržaj, dodati one postaje koje nedostaju i na taj način ne samo zaokružiti cjelinu križnoga puta već i grad Rijeku obogatiti suvremenim umjetničkim djelima, te dati svjedočanstvo nasljedovanja Krista. Inače, broj vjernika koji se spontano priključuju organizatorima u toj pobožnosti iz godine u godinu raste.