RIJEČKI TEOLOZI O DOKUMENTU "DOMINUS IESUS"

“Ekumenizam i dijalog nakon dokumenta Dominus Iesus” naziv je prve u nizu Kulturnih tribina Teologije u Rijeci u ovoj akademskoj godini koja je održana u Velikoj dvorani Teologije u ponedjeljak 23. listopada. O temi su govorili dr. fra Emanuel Hoško, dr. o. Marijan Jurčević i dr. Milan Šimunović, profesori na Teologiji u Rijeci, a voditelj tribine bio je predstojnik Teologije dr. Ivan Devčić.
Dr. Emanuel Hoško u svom je izlaganju ukratko predstavio sadržaj dokumenta “Dominus Iesus” koji je, kao što je poznato, pobudio brojne reakcije i polemike u široj svjetskoj javnosti i na užem crkvenom planu. On je istaknuo kako je za razumijevanje dokumenta važna tvrdnja da dijalog Crkve s ostalim kršćanskim zajednicama i religijama postoji no kreće se drugim putovima koji pobuđuju nova pitanja jer je u prvi plan stavio nove sadržaje istraživanja i ponašanja koji traže novu prosudbu. Stoga je nužno provjeravanje postojećeg dijaloga. Dokument najprije traži daljnja produbljivanja za te “nove sadržaje i ponašanja” a zatim vrlo odlučno upozorava da su neke postavke pogrešne, i to prije svega relativističke teorije koje pokušavaju opravdati religijski pluralizam, i to ne samo de facto već i de iure. Dokument ističe važnost međureligijskog dijaloga i ponavlja vjernost Koncila koji očekuje da se taj dijalog vodi na osnovi jednakosti koja se odnosi na dostojanstvo osoba koje pripadaju različitim religijama, a ne na jednake vrijednosti sadržaja vjerovanja. No dokument pritom ističe kako i u ostalim religijama djeluje duh Kristov i njima se služi kao sredstvima spasenja. Dr. Hoško je također rekao kako su novinari pogrešno protumačili izjavu predsjednika Papinskog vijeća za jedinstvo kršćana Edwarda Cassidya te je istaknuo kako je dokument prema riječima kardinala upravljen katoličkim teolozima a ne ekumeni, tj. zajednici svih kršćanskih Crkava.
Dr. Marijan Jurčević je ustvrdio da dokument donosi rekapitulaciju katoličkog nauka u dvije tisuće godina staroj povijesti te je izdvojio njegove najvažnije elemente. Također je napomenuo da je u središtu dokumenta shvaćanje Crkve i crkvenosti. Na kraju svog izlaganja istaknuo je kako izjava “Gospodin Isus” želi prije svega reći što smo mi katolici i u što vjerujemo.
Mons. dr. Milan Šimunović u svom se izlaganju osvrnuo na kršćanski navještaj i relativizam religija ili religiozni indiferentizam, na problem navještaja i kateheze te zamku međureligijskog vjeronauka ili religijske kulture. On je istaknuo kako u sklopu religioznog indiferentizma postoji već dosta raširena tvrdnja tzv. relativizma religija prema kojoj se sve religije u biti izjednačuju. To znači: a) da se sva ljudska bića mogu spasiti, neovisno od toga ispovijedaju li ili ne kršćansku vjeru; b) da u religiji nije toliko važan problem #!istine#! – jer ono što je istinito za neke ne mora biti za druge – već samo činjenica da se dobro živi, da se čovjek osjeća sigurnim i sretnim; c) da kršćanstvo nije ništa drugo nego jedan od tolikih putova koje je Bog predodredio za spasenje ljudi. Ukratko kršćanstvo ne bi moglo pretendirati na onu vrijednost ili apsolutnu istinu što ga je do sada obilježavalo. Ne bi moglo računati na neki povlašteni status ili neku superiornost u odnosu na ostale vjere. Dr. Šimunović je u svome predavanju govorio o kršćanskom navještaju i relativizmu religija, odnosno religioznom indiferentizmu. Ukazao je na “zamke” koje krije multireligijski vjeronauk ili religijska kultura te, između ostaloga rekao: “Na crti relativiziranja i u odnosu prema vjeri (vjerama) jest tendencija uvođenja tzv. religijske kulture odnosno multireligijskog vjeronauka, što u biti vodi razvodnjavanju katoliciteta ili, kako bi neki rekli, #!amerikanizaciji duha#! u duhu sveopće globalizacije.” Svoje izlaganje on je zaključio ističući kako je dokument “Dominus Iesus” ne samo upozorenje već i poziv kršćanima “da se konačno ozbiljno zapitaju: tko sam i što sam, što je ostalo do moje vjere, utopljene u svijetu niveliranja, izjednačavanja i gubljenja katoličkog identiteta”.
Zanimljiva tema privukla je brojne studente i profesore Teologije, svećenike, redovnike, redovnice, vjernike laika i brojne kulturne i javne djelatnike iz Rijeke i okolice. Tribini je bio nazočan i upravitelj Riječke nadbiskupije mons. dr. Ivan Šporčić. (ika-gf)