Rijeka, (IKA) – U Galeriji Državnoga arhiva u Rijeci otvorena je 28. studenoga izložba jednoga od najistaknutijih i najosebujnijih likovnih umjetnika Hrvatske Josipa Botterija Dinija. Povod za izložbu toga umjetnika, čiji opus iz reda sakralnoga slikarstva spada među najoriginalnije i najmonumentalnije u našoj domovini, prema riječima ravnatelja Državnoga arhiva u Rijeci prof. Gorana Crnkovića, jest došašće. Prava je to prigoda, rekao je prof. Crnković, da se samostalnom izložbom Botteri po prvi put predstavi u Rijeci i to sa svojih 48, do sada uglavnom neizlaganih djela, nastalih posljednjih desetak godina.

Govoreći o autoru i njegovu slikarstvu, prof. Lilijana Domić istaknula je njegove razvojne etape iz kojih je iznikao prepoznatljiv slikarski stil i izraz nastao na spoju tradicije i suvremenosti. Botteri, rekla je, “vizualizira vjerovanje u kontinuitet religije i samim tim podastire vjerovanje u civilizacijski kontinuitet, na tragu kojega raščlanjuje gabarite sakralnih zdanja utisnutih u krajolik”.

O sakralnome u umjetnosti općenito, a posebice u primjerima izloženih slika, govorio je prof. Anton Šuljić, ravnatelj IKA-e. Kršćanske teme same po sebi, rekao je, ne osiguravaju “sakralnost” nekoga djela. Bitni preduvjet sakralnosti prema njegovim je riječima obuzetost u ljubavi i jedinstvo autora s predmetom i temom koju slika. Krist naslikan s ljubavlju, prepoznat u patnji i na putovima svijeta onaj je temelj sakralnoga slikarstva koji proizlazi iz teologije slike. Njoj je, pak, izvor u pavlovskome pojmu Krista koji je “slika Boga nevidljivoga”. Stoga je Krist “slika svih slika” pa je obuzetost osobom Isusa Krista središte svake sakralne umjetnosti. Botteri toga Krista prepoznaje u stradanju naših suvremenika, pa je “imago hominis” zapravo “imago Dei” i obrnuto. Botterijevo je slikarstvo duboko ukorijenjeno u biblijsku tradiciju, hrvatsku povijest i suvremenost, što sve, na temelju slikareva dubokoga osobnog iskustva izranja kao angažirana i duboko produhovljena umjetnost. Ta se umjetnost izražava ponajprije crtežom i bojom, koristi figurativnost, ali se spušta i u apstrakciju kako bi se približila pigmentu i fakturi te govorila samom strukturom tvari.
Izražavajući radost što upravo prije došašća otvara svoju izložbu u Rijeci, autor je istaknuo kako mu je namjera reinterpretirati baštinu i predati je novim naraštajima. U tome kršćanska civilizacija predstavlja konstantu. “Ovim slikarstvom želim biti svjedok svjetlosti koja silazi odozgor”, zaključio je Botteri.
Izložbu je otvorio fra Matija Koren, gvardijan trsatskoga samostana. U glazbenome dijelu programa nastupile su sopranistica Angela Nuić i Danijela Marinović za glasovirom. Izložba je otvorena do 6. siječnja 2004. godine.