Rijeka, (IKA) – U Kapeli zavjetnih darova Svetišta Majke Božje Trsatske u Rijeci 3. listopada predstavljena je knjiga dr. Veronike Reljac “Pastoral braka i obitelji na iskušenju – svjetla i sjene postkoncilskog pastorala braka i obitelji u Hrvatskoj (1965.-2000.)”. O djelu su, uz autoricu, govorili prof. dr. Emanuel Hoško i dr. Nikola Vranješ.
Multidisciplinaran pristup temi, studiozno istraživanje, analiziranje preko tri stotine dokumenata i njihovo razvrstavanje ono je što ovo djelo čini pionirskim u Hrvatskoj, rekao je dr. Hoško. “Ovakav pristup pastoralu obitelji i braka nije bila praksa prije Koncila. Nekad je to bilo prepričavanje bez ispravnog pristupa”, istaknuo je taj trsatski povjesničar, dodajući kako bi djelo moglo biti vodič budućim istraživanjima o brizi Crkve za djecu i mladež, osobe s invaliditetom, ekonomsku emigraciju koja je još uvijek prisutna, djelovanju među radnicima. “Ovo je prije svega ispit savjesti mnogima u Crkvi”, zaključio je dr. Hoško. Ono što karakterizira djelo dr. Reljac je razdoblje koje je obuhvaćeno: od tvrdog komunizma, preko komunizma koji je bio ‘blaži’ prema Crkvi do Domovinskog rata i aktualne situacije. “Za to je trebala hrabrost i odvažnost”, rekao je dr. Vranješ, objašnjavajući razloge zašto je djelo moralo biti koncipirano u četiri dijela. Prvi se oslanja na učenje II. Vatikanskog koncila koji se naslanja na stari nauk Crkve o obitelji i braku, ali i uvodi novost – novi pristup pastoralu braka i obitelji. Osobit trag tu su ostavila dva temeljna koncilska dokumenta, “Lumen gentium” i “Gaudium et spes” od kojih prvi uvodi novu ekleziologiju jer označava bračne parove i obitelji kao osobitu kategoriju, a drugi govori o odnosu Crkve i svijeta, odnosno čovjek postaje ‘put Crkve’. Drugi dio posvećen je dokumentima i prema riječima dr. Vranješa, ne postoji nijedan biskupski dokument toga vremena u Hrvatskoj, koji spominje brak i obitelj, a da ga autorica nije zabilježila u ovoj knjizi. Posebna iskušenja za bračne parove provlače se kroz treće poglavlje koje obrađuje najzahtjevnija pitanja, među njima i ona koja se bave rastavom, ponovnom ženidbom, alkoholizmom, istospolnim zajednicama, nevjenčanim zajednicama itd. Ipak, najvažnije poglavlje za dr. Vranješa je četvrto koje se bavi pastoralno-teološkim konsekvencama i perspektivama. Pritom je istaknuo kako briga za obitelji i brak ne smije stati na teoriji. Potrebno je obitelj predstavljati kao središte evangelizacije, a priprava za ženidbu ne smije biti samo administrativno pitanje. “Župne zajednice moraju postati obitelji, a obiteljske zajednice njihov neizostavni dio”, istaknuo je dr. Vranješ, osvrćući se na posljednje poglavlje. Kao zaključak naveo je da Crkva u Hrvatskoj mora više promicati postkoncilske ideje, a knjiga dr. Reljac upućena je jednako bračnim parovima i obiteljima kao i pastoralnim djelatnicima i teolozima.
Veliki broj posjetitelja koje je okupila ova promocija pozdravila je autorica koja je o motivima pisanja ove knjige, koja predstavlja i njezinu disertaciju, istaknula kako je II. vatikanski koncil Crkvi dao zadaću poučiti vlastite članove koncilskom nauku o braku i obitelji, a sama tema pastorala u Hrvatskoj je neistražena i o istoj se ne piše. “Ovo je ‘hrvatski proizvod’ jer su korišteni izvori hrvatskih teologa, stručnjaka i brojnih stručnjaka bez čijih radova ne bi bilo ni ovog mog”, rekla je autorica.
Djelo “Pastoral braka i obitelji na iskušenju – svjetla i sjene postkoncilskog pastorala braka i obitelji u Hrvatskoj (1965.-2000.)” izdala je izdavačka kuća “Salesiana”.