Rijeka, (IKA) – “Okovana Crkva u Hrvatskoj, Komentari Glasa Koncila (1968. – 1990.)” naslov je četveroknjižja koje je u srijedu 12. ožujka predstavljeno u Auli pape Ivana Pavla II. na Trsatu. Djelo su predstavili prof. dr. Emanuel Hoško, dr. Veronika Reljac i mons. Ivan Miklenić, dok su program animirali mladi iz FRAMA-e Trsat.
Riječ je o iznimno važnom izdanju Glasa Koncila, rekao je v.d. direktor tjednika mons. Ivan Miklenić, dodajući kako je inicijativa za tiskanjem krenula prošle godine tijekom proslave zlatnog jubileja Glasa Koncila, sa željom da se vrijedni tekstovi objave. Pristupajući velikoj materiji, komentare je Glas Koncila podijelio u tri poglavlja: vrijeme komunizma, godine borbe za opstanak i uspostava demokratske vlasti i Domovinskog rata, te novije razdoblje od 2000. godine kad lijeva koalicija preuzima vlast do ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Upravo prvo razdoblje obuhvaća “Okovana Crkva u Hrvatskoj, Komentari Glasa Koncila (1968. – 1990.)”, jer je Crkva tada djelovala u vrijeme neslobode, rekao je mons. Miklenić. Za budućnost je najavio nova tiskana izdanja koja će objediniti ostala dva razdoblja. Prvo pod naslovom “Crkva i Hrvatska u izazovima slobode” te “Okovana Hrvatska” koje će se odnositi na razdoblje od ulaska Hrvatske u Europsku uniju.
U nastavku je primijetio da u današnjim tiskovinama nedostaje komentara. Pojavile su se kolumne koje predstavljaju mišljenja pojedinca za razliku od komentara koji su predstavljali stav koji je slijedila određena skupina. Značaj komentara je višestruk, ti tekstovi tumačili su što događa u društvu i iskazivali su vjernički stav, rekao je mons. Miklenić. Dodao je kako su komentari progovarali o unutarcrkvenim pitanjima, ali i o Drugom vatikanskom koncilu. “Glas Koncila bio je jedini slobodni glas koji nije kontrolirala partija i usudio se komentirati. Bio je aktualan i stvarao je situaciju pluralnosti.” Ti komentari stvorili su prostor slobode i često je ovaj tjednik, koji je u početku izlazio kao dvotjednik, bio jedna od onih tiskovina koje su nazivali ‘opozicijskom novinom’ premda se nije bavio politikom, istaknuo je mons. Miklenić. Naglasio je da komentari nikada nisu bili rušilački i antihrvatski, ali su izazivali polemike. Tjednik je bio utjecajan i u komunističkom vremenu vjernici su znali što Crkva misli o društvenim pitanjima, a danas su mnogi manipulirani jer se informiraju putem svjetovnih medija i podcjenjuju Glas Koncila, primijetio je.
Komentari koji su tada pisani otvoreno govore o mnogim crkvenim pitanjima što dokazuje da je Crkva ranije bila otvorena unutarnjem dijalogu. Bilo je raskoraka i puno prostora za zauzimanje različitih stavova. “Danas nema crkvenoga dijaloga i rasprava, a oni koji su bili, zapisani su u komentarima bez potpisa jer su bili stav redakcije, a ne pojedinca, što je davalo dodatnu težinu tekstu.” Najveći broj tekstova napisao je don Živko Kustić i čitatelj ima uvid u turbulentna vremena za Crkvu toga vremena i zbog toga se današnja povijest ne može objektivno pisati bez upoznavanja s tim komentarima, istaknuo je mons. Miklenić.
Prema riječima dr. Veronike Reljac, tekstovi sabrani u četveroknjižje su u službi pastorala i daju osobit doprinos za hrvatski govorni prostor. Don Živko donosio je retke koji bi se danas mogli nazvati pastoralnim programima i provoditi u župama, istaknula je, dodajući da je to bilo vrijeme kada su se vjernici, koji su se bojali svjedočiti svoju vjeru, kroz masovni pastoral mogli uključiti u pastoralna pitanja o kojima se pisalo u komentarima.
Komentari Glasa Koncila studiozno su pratili i zbivanja u Riječkoj nadbiskupiji o čemu je govorio prof. dr. Emanuel Hoško, posebno ističući godinu 1969. i uspostavu Riječke metropolije i Riječko-senjske nadbiskupije. Posebno je ukazao na važnost glagoljice i staroslavenskog jezika koju je prepoznala novoosnovana metropolija i nadbiskupija. Podsjetio je kako je prva tiskana knjiga na hrvatskom jeziku i glagoljici bio Misal po zakonu rimskog dvora iz 1483. i glagoljica se smatrala uporištem za suvremenu kulturu nove nadbiskupije. Fra Emanuel otkrio je kako su franjevci služili misu na latinskom, no zbog sve većeg broja hodočasnika iz glagoljaških župa, naučili staroslavenski. Osvrnuo se i na djelovanje skupine mladih koji su se okupljali oko imena Sinaxis koji su tijekom svog djelovanja imali utjecaja na crkvenom i društvenom planu i unatoč problemima zbog kojih je društvo prestalo djelovati, fra Emanuel je istaknuo kako je ponosan na angažman mladih o kojima je pisao i Glas Koncila. O aktualnosti komentara govori i činjenica kako su na početku pročitani tekstovi iz tog vremena, a bavila su se temama školstva i crkve i politike, o čemu se još uvijek u medijima i društvu raspravlja.