Rijeka, (IKA) – Ideja katoličkoga sveučilišta i mogućnosti njegova osnivanja u Hrvatskoj prvi je put raspravljena u javnost na Kulturnoj tribini koja je sinoć, 21. listopada, održana na Teologiji u Rijeci. Predavači iz Zagreba i Rijeke pokazali su opravdanost osnivanja takvog sveučilišta kao i dileme vezane uz taj pozamašan pothvat.

Pozvavši se na zaključke s 24. plenarnog zasjedanja Hrvatske biskupske konferencije, koje je od 9. do 12. travnja ove godine održano u Zagrebu, voditeljica tribine dr. Iris Tićac podsjetila je kako je “ideja Hrvatskoga katoličkog sveučilišta, koja je već dugo prisutna u našoj crkvenoj javnosti, kod svih prisutnih biskupa naišla na podršku i odobravanje”. Takav oblik djelovanja zajamčen je i ugovorima Republike Hrvatske sa Svetom Stolicom.
Govoreći o mogućnosti ostvarenja te zamisli dr. Ivan Koprek s Filozofskog fakulteta Družbe Isusove u Zagrebu podsjetio je na činjenicu da danas u svijetu postoji preko tisuću katoličkih sveučilišta, a samo u Rimu ima ih devet. U nekim srednjoeuropskim zemljama koje su izišle iz komunizma, poput Mađarske, već su osnovana takva sveučilišta, a i noviji crkveni dokumenit preporučuju takav oblik visokoškolskog djelovanja Katoličke crkve. Prema njegovu mišljenju katoličko sveučilište u Hrvatskoj do sada nije osnovano i zbog toga što Crkva tijekom povijesti nije uza sebe imala intelektualce. Upravo zbog toga trebalo bi osnovati takvo sveučilište što bi, prema njegovu mišljenju, bio znak nove životnosti Crkve. On je čak predložio i moguće nazive, pa bi se sveučilište, prema njegovu prijedlogu, moglo zvati “Marko Marulić” ili “Alojzije Stepinac”.

Razmatrajući ideju osnivanja katoličkoga sveučilišta u nas kao realnost odnosno kao utopiju dekan Filozofskog fakulteta DI iz Zagreba dr. Anto Mišić podsjetio je kako se ta ideja u intelektualnim krugovima razmatra već više od deset godina, a prvi njezini začeci sežu u 1971. godinu. Iznoseći pretpostavke kao realnu osnovu za osnivanje takvog sveučilišta on je rekao kako za njim postoji potreba. Posebice kada bi ono krenulo s društveno-humanističkim studijima za što danas na Zagrebačkom sveučilištu, koje ima prevelik broj studenata (oko 70 tisuća), godišnje ima i oko 10 tisuća prijavljenih studenata koji bi htjeli studirati upravo to. Osnivač katoličkoga sveučilišta mogla bi biti HBK ili pak neka druga crkvena institucija, primjerice redovničke zajednice. Što se tiče pravne utemeljenosti, ona se može naći i u crkvenom i u državanim zakonodavstvu. Program bi, prema njegovu mišljenju, za početak mogao biti društveno-humanistički, a lako bi se našlo ljudi koji bi izradili plan i program rada. Među nastavnicima on vidi velik broj kako klerika tako i laika koji su stekli akademske titule u inozemstvu ili u domovini a koji sada ne rade na visokim učilištima. Studenata bi, prema njegovu mišljenju, sigurno bilo, a prostora bi se također našlo, ili u nekadašnjim sjemeništima, za što je predložio zgradu Dječačkoga sjemeništa na Šalati u Zagrebu kao idealno mjesto, ili pak u drugim prostorima redoviničkih zajednica. Ni financiranje ne bi bio problem, jer u tom pogledu još treba osmisliti mogućnosti osnivanja zaklada, ali financiranje bi se pomoglo i od školarina i od donacija, trugih izvora. On se zalaže za osnivanje takvog sveučilišta koje bi bilo “na dobrobit i hrvatske mladeži, i Crkve i države Hrvatske”.

Dr. Alojzije Hoblaj s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu založio se naprotiv za vrednovanje već postojećih oblika djelovanja, posebice u sklopu tzv. javnih sveučilišta. Ne umanjujući važnost osnivanja novoga katoličkog sveučilišta on je ipak ustvrdio kako bi se njegovim osnivanjem ušlo u velik rizik, a upitao se ne bi li to bilo “bježanje” iz javnog prostora.
Dr. Darko Gašparović s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci ideju katoličkog sveučilišta ne promatra kao nešto neupitno, no zalaže se za njegovo osnivanje, već i zbog iskustava koja je vidio u nekim srednjoeuropskim zemljama, primjerice u Poljskoj. Takva sveučilišta imaju i dugu tradiciju a i nova sveučilišta pokazuju dobre rezultate. Spajanjem kleričke i laičke intelektualne elite dala bi se institucionalna važnost katoličkom sveučilištu te bi ono imalo svoje opravdanje, ponajprije zbog svoje etičke dimenzije.

U raspravi nakon izlaganja pokazalo se da postoji i zagovornika i protivnika osnivanja takvog sveučilišta. Primjerice dr. Katica Ivanišević, bivša rektorica Riječkoga sveučilišta, založila se za osnivanje sveučilišta te se upitala – što se još čeka, dok je dr. Emanuel Hoško mišljenja da bi takav oblik djelovanja bio neka vrsta getoizacije Crkve. Neki su mišljenja da bi se osnivanjem katoličkog sveučilišta pošlo stotinu godina natrag, a neki misle da bi ono bio prinos “novom odljevu mozgova” iz Hrvatske. Veći dio profesora s Teologiji u Rijeci izrazio je teškoće i sumnje u opravdanost takvoga pothvata primijećujući kako se u svijetu katolička sveučilišta #!utapaju#! u javna i kako se pridjev #!katolički#! sve više gubi u nazivu takvih sveučilišta. Dojam je ipak, kako je rekao jedan od predavača, da će se takvo sveučilište osnovati, ovako ili onako.