Rijeka, (IKA) – U Rijeci je 3. listopada započeo Teološko-pastoralni tjedan o temi “Crkva i mediji” koji će do srijede 5. listopada s raznih motrišta osvijetliti tu problematiku. Tjedan je već drugu godinu u nizu povezan i s početkom akademske godine, pa se na početku slavi misa zaziva Duha Svetoga za početak akademske godine, a potom se studenti pridružuju pastoralnome kleru u praćenju Teološko-pastoralnog tjedna.
Euharistijsko slavlje u crkvi Kraljice apostola predvodio je riječki nadbiskup Ivan Devčić u koncelebraciji sa zadarskim nadbiskupom Ivanom Prenđom, te sufraganima, gospićko-senjskim biskupom Milom Bogovićem, krčkim biskupom Valterom Županom i porečko-pulskim biskupom Ivanom Milovanom, kao i s poglavarima Bogoslovnog sjemeništa “Ivan Pavao II.”, profesorima s Teologije u Rijeci i pastoralnim klerom pristiglim na Tjedan.

U propovijedi je biskup Župan osobito istaknuo važnost odnosa vjere i teologije pri čemu je naveo riječi teologa Josepha Ratzingera, sadašnjega pape Benedikta XVI., da je teologija, ako se pravilno shvaća, nastojanje da se razumije dar spoznaje koji joj prethodi. “Teologiji pripada odnos između prethodnoga dara što nam ga Bog daje u vjeri Crkve i našega napora da prisvojimo ovaj prethodni dar razumskim shvaćanjem. Ako teologija postane puko znanje o biblijskim tekstovima i povijest kršćanske vjere, ali je okrenuta drugim životnim odlukama, onda ne služi vjeri nego je uništava”, rekao je biskup Župan, upozorivši kako je oznaka našega vremena tzv. “znanstvena vjera koja pred ljude stavlja konstrukcije povijesnog Isusa namjesto živoga lika”. Ustvrdio je da Isusa nije moguće tako upoznati, već je nužno imati vjere.

Nakon mise u velikoj dvorani Teologije u Rijeci riječki je nadbiskup Devčić otvorio Teološko-pastoralni tjedan, istaknuvši kako je tekuća akademska godina 59. u nizu te je iskoristio prigodu zahvaliti dosadašnjemu predstojniku dr. prof. Milanu Špeharu što je tu službu vršio u dva četverogodišnja mandata, a novome je predstojniku prof. dr. Milanu Šimunoviću poželio uspješan rad. Pritom je nadbiskup Devčić rekao kako je posebno kao riječki nadbiskup i predsjednik Odbora za sredstva društvene komunikacije HBK zadovoljan i ponosan da se upravo o odnosu Crkve i medija raspravlja u Rijeci.

Skup je pozdravio i zadarski nadbiskup Prenđa, čiji se bogoslovi već duži niz godina pripremaju u riječkome Bogoslovnom sjemeništu. On je, među ostalim, rekao kako mediji jesu predmet prijepora ali su i veliki blagoslov za Crkvu i za svijet. Pozdravljajući uime Riječkoga sveučilišta, akademik Danijel Rukavina napomenuo je kako je to Sveučilište obavilo velik dio posla oko prilagodbe bolonjskome procesu. Izrazio je ponovnu želju da Rijeka dobije teološki fakultet koji bi se uključio u Riječko sveučilište do 2008. godine. Nazočne je obavijestio i o činjenici da je prije nekoliko dana Sveučilište u Rijeci prihvatilo tekst etičkoga ponašanja za studente, koji sadrži jasne instrukcije prihvatljivoga ponašanja i jedino je hrvatsko sveučilište koje ima takav kodeks.

Novi predstojnik Teologije u Rijeci dr. Šimunović, uvodeći u Tjedan, rekao je kako će se od studenata tražiti daleko veće zalaganje i angažman. Posebno je pozvao bogoslove na takvo zalaganje, jer to od njih traži njihov budući poziv i bolji uvjeti života i rada. Pozvao je i predavače na stručnije i pojačanije bavljenje teologijom. Ne možemo se miriti s marginalizacijom teološkog studija, jer se teologijom mogu obogaćivati svi prostori ljudskoga djelovanja, rekao je Šimunović. Studenti trebaju jasniju viziju nas nastavnika i veću potporu crkvenoga vodstva. Zauzeo se za bolje vrednovanje teologije i u pastoralnome djelovanju, jer se primjećuje da i studenti koji su nedavno završili studij u svome pastoralnom radu djeluju po kriterijima koji ne odgovaraju novim teološkim naglascima. Kani se pokrenuti inicijativa oko formiranja kluba prijatelja teologije, rekao je novi predstojnik Šimunović.

U uvodnome predavanju o temi “Crkva i svijet medija: put od nepovjerenja do poziva na dijalog” mons. dr. Devčić prikazao je povijesni odnos religija, posebice onih s knjigom, prema medijima te se pobliže zadržao na crkvenome iskustvu o toj problematici. Crkva je već na počecima izvela ono o čemu se danas mnogo govori, a to je inkulturacija kršćanske vjere u tadašnji svijet. Tako je Crkva u srednjem vijeku bila glavna promicateljica medijskoga djelovanja. Crkva je bila vrlo aktivno, ako ne i vodstveno, uključena u promicanje znanosti te je prednjačila u osnivanju europskih sveučilišta. Crkva u modernome vremenu još uvijek zadržava snažni utjecaj na tradicionalne medije, no u novome vijeku počinje zaostajati u praćenju sve novijih i novijih iznalazaka na području medija. Konstatirao je kako je Crkva imala početno nepovjerenje i prema tisku, kinu, radiju i televiziji i gotovo prema svakome novom mediju. No, pored odbijanja pojavila se i ideja katoličkoga tiska, koja je imala zadaću suprotstaviti se javnome tisku koji je iznosio suprotna uvjerenja katoličkome.

Zaokret je učinjen tek na Drugome vatikanskom saboru dekretom Inter mirifica. Na koncilu je Crkva promijenila paradigmu. Ona nije naspram svijeta, nego je Crkva u svijetu. Tamo se novi mediji nazivaju zapanjujućim izumom ljudskoga genija. Prikazavši glavne naglaske toga koncilskoga dekreta, nadbiskup Devčić je rekao kako je Crkva već tim dokumentom shvatila da na polju medija nastupa posve novo doba, što je kasnije potvrdila dvama dokumentima “Communio et progressio” i “Nadolaskom novog doba”, gdje se to novo doba i izrijekom spominje. Istaknuo je iz Papina nauka o medijima kako se spominje ne samo da je nužno koristiti se novim sredstvima, nego je nužno prereći evanđeosku poruku u tu novu kulturu. Nakon toga dokumenta Crkva se sve više okreće novim medijima, posebice Internetu te se izdaju dva dokumenta “Crkva na Internetu” i “Etika na Internetu” što se povezuje s dokumentom “Etika u medijima”. Izazov je i dalje, ne kako se služiti medijima u propovijedanju Evanđelja, nego još više kako ugraditi Evanđelje u novu kulturu i prericati ga novim jezikom.

Predavanje o temi “Odražava li se objektivno i nepristrano Crkva i njeno poslanje u hrvatskim medijima?” održao je prof. dr. Vlado Šakić s Hrvatskih studija. Svoje izlaganje koncipirao je više empirijski i slikovno no tekstualno, koristeći se posebice znanstvenim spoznajama i ispitivanjima Instituta društvenih istraživanja Ivo Pilar. Vrijednosno neutralno vrednovanje medijskoga djelovanja nije moguće, što pokazuju posebice istraživanja u SAD, a osim spoznaja da postoji čovjekova zla struktura dokazano je da i postoji izvor dobra koji je duhovni. To je povezao s dokazanom i neprocjenjivom ulogom Crkve u povijesti hrvatskoga naroda što je došlo do izražaja prigodom sabiranja informacija o njenom djelovanju s hrvatskim iseljenicima te za vrijeme i nakon posljednjega rata, a što se u hrvatskim medijima malo ili gotovo ništa ne vrednuje. U tisku nemamo izražen pozitivni pristup hrvatskoj stvarnosti. Mediji nam ne prezentiraju javnost, već kupuju publiku pa se oni zapravo predstavljaju kao korporacija, rekao je predavač. Crkva je u medijima predstavljena vrlo oskudno u odnosu na druge društvene čimbenike, rekao je dr. Šakić, ističući da je na HTV-u, prema tjednom programu od protekloga tjedna, situacija slična pa je u odnosu na neke druge televizije Crkva predstavljena neadekvatno. Posebno se osvrnuo na “slučaj Brezovica”, a budući da je osam godina radio u pravosuđu i bavio se područjem socijalne skrbi, ustvrdio je da nema doma u kojemu nema sličnih problema kao i u Brezovici, ali je Brezovici ipak dan nesrazmjerno veći naglasak, a posebno na naslovnicama i u udarnim vijestima, te se taj slučaj u mnogim prilozima povezivao s Crkvom. Hrvatska je 1998. godine u odnosu na druge europske zemlje u predmetu nacionalnog ponosa bila na 10 mjestu, a 2002. bili smo na 19. mjestu, što se sve postiže utjecajem vrijednosnog izbora i oblikovanjem javnosti što se u velikoj mjeri čini medijskim djelovanjem. Do 1995. godine optimizam je prevladavao nad pesimizmom, a od 1996. godine prevladava pesimizam za što najveću zaslugu imaju hrvatski mediji, a ni Crkva u tome procesu nije zaobiđena, rekao je dr. Šakić.