Rijeka, (IKA) – Ekonomska kriza društva odrazila se i na djelovanje Caritasova doma sv. Ane za žene i djecu žrtve obiteljskog nasilja, rekla je ravnateljica Doma s. Suzana Samardžić na tiskovnoj konferenciji održanoj uoči Nacionalnog dana borbe protiv nasilja nad ženama, 21. rujna u dvorani nadbiskupijskog Caritasa u Rijeci. Objasnila je kako se zbog krize smanjio broj donacija, a problem je vidljiv i pri nastojanjima za pronalaženje zaposlenja štićenicama.
“Trebalo bi razmisliti o tome da žene u ovako teškoj životnoj situaciji dobiju povlašteni status pri zapošljavanju. U ovom je vremenu objektivno teško pronaći posao, a to je našim štićenicama ključno radi osamostaljivanja”, rekla je ravnateljica. S. Suzana objašnjava da zahvaljujući dobrotvorima koji prate i pomažu rad Doma ipak uspijevaju pronaći pokoje slobodno radno mjesto, no potrebno je osigurati stabilnije rješenje unutar sustava pomoći. “Cilj nam je probuditi solidarnost i dobru volju mjerodavnih u donošenju zakonskih akata koji će pravovremeno pomoći žrtvama”, poručila je s. Suzana. Od početka ove godine Domom za žene i djecu žrtve obiteljskog nasilja prošlo je 78 osoba, 29 žena i 49 njihove djece. Prosjek boravka u domu je 128 dana. “Svi zajedno ulažemo nadljudske napore kako bi ublažili i liječili rane koje su duboki trag ostavile u duši svake žrtve”, objašnjava ravnateljica.
Nasilje proizlazi iz unutarnjeg nezadovoljstva, rekao je dr. Milan Špehar predstojnik Teologije u Rijeci, koji je govorio o teološkom aspektu nasilja. Ono se rađa iz osjećaja neostvarenosti koji je karakterističan za čovjeka današnjice. “Naše vrijeme čovjeka više uči imati, umjesto biti te iz toga proizlaze mnoga nasilja”, rekao je Špehar.
Stručne suradnice Doma Sv. Ana, psihologinja, pedagoginja i socijalna radnica, upozorile su na niz elementarno životnih problema žrtava obiteljskog nasilja u ovo doba krize, kao i na propuste koje čine razne institucije u skrbi za žrtve. Konstatirano je da se bolje rezultate rada djelatnika Doma ne može očekivati bez sasvim konkretne pomoći lokalne i šire zajednice. Marina Kocijan, socijalna radnica Sv. Ane predložila je da moguće rješenje takvih problema bude zakonom regulirano na način da se ženama nakon izlaska iz ustanove, u određenom razdoblju na nacionalnoj razini osigura status žrtve obiteljskog nasilja. Tim bi statusom mogle ostvarivati povlastice koje bi im olakšale osamostaljivanje, stanarsku prijavu i zaposlenje.
Korisnice Doma same priznaju kako svoju budućnost doživljavaju krajnje neizvjesno. Na prvom mjestu ističu problem nepoduzimanja adekvatnih mjera protiv nasilnika. Jedan od problema je i stigma koja ih prati pri traženju posla ili stana pa su često u dvojbi reći istinu ili lagati o tome da su bile žrtve zlostavljanja. Istaknut je i velik problem pronalaženja zaposlenja, posebno u posljednje vrijeme. Rečeno je da je od devet žena koje su se u posljednje vrijeme zaposlile samo jedna zaposlena na neodređeno vrijeme, a sve ostale na određeno. Rečeno je i da žene žrtve nasilja imaju poticaje kod zapošljavanja, no da su se u 2008. godini, koristeći te poticajne mjere, zaposlile samo dvije žene, a ove godine niti jedna. Naravno, sa svim tim problemima povezana su pitanja stana i elementarne egzistencije za žene i njihovu djecu.