Rijeka, 9. 5. 2001. (IKA) – Četvrta kulturna tribina Teologije u Rijeci u tekućoj akademskoj godini na temu “Hrvatsko kršćansko kazalište nekoć i danas” održana je na riječkoj Teologiji u ponedjeljak 7. svibnja. Predavanje je održao profesor teatrologije dr. Darko Gašparović a tribinu je kao i obično vodio doc. dr. Emanuel Hoško. Gost tribine bio je redatelj Rene Medvešek čija je teodrama “Brat magarac”, u sklopu Malih scena, prikazana iste večeri u Kulturnom domu na Sušaku.
Dr. Gašparović govorio je o prvim počecima kršćanske drame u 9. stoljeću koja se javlja u obliku liturgijske drame iz koje je izraslo veliko kazalište Srednjeg vijeka te doživjelo svoj vrhunac u 15. i 16. stoljeću.
Hrvatsko kršćansko kazalište imalo je dugi osam stoljetni kontinuitet u pogledu pučkih skazanja koje se javljaju u 13. stoljeću. Te pučke pobožne predstave izvodili su članovi bratovština. Do danas sačuvan izvorni oblik takve predstave je “Gospin plač” koji se izvodi na Hvaru. Sudionici tribine mogli su čuti izvedbu “Gospinog plača” snimljenu na CD-u.
U suvremenom hrvatskom kršćanskom kazalištu tek posljednjih desetak godina dolazi do obnove teodrame. U pedeset godina komunističkog sustava takvi oblici drame bili su izvođeni samo u crkvenim učilištima. Dr. Gašparović spomenuo je jedan izuzetak. Na Dubrovačkim ljetnim igrama 1970. godine javno je izvedena crkvena drama “Muka sv. Ciprijana i Justine”. Od 1971. i Hrvatskog proljeća takvi su pokušaji utihnuli sve do demokratskih promjena u Hrvatskoj. Početkom devedesetih godina crkvena drama vraća se u javni život izvođenjem Creske i Splitske muke te predstave “Ecce homo”, a posljednjih osam godina Danima pasionske baštine, koji se održavaju u Zagrebu, revalorizirana je i u velikoj mjeri iznova oživljena kršćanska glazbena, književna i pjesnička baština.
U suvremenoj hrvatskoj dramatici poseban oblik zauzima teodrama. To je umjetnički oblikovana drama nadahnuta kršćanskim svjetonazorom i ima dugu tradiciju europskog dramskog pisanja. Posebno mjesto u promicanju kazališta nadahnutog najdubljim vrijednostima kršćanstva zauzima kazalište Renea Medvešeka redatelja predstave “Brat magarac”, koja se temelji na životopisu sv. Franje Asiškog. Reneovo poimanje kazališta, prema riječima dr. Gašparovića, nešto je posve iznimno ne samo u suvremenom hrvatskom već i u europskom kazalištu. To je kazalište koje je prožeto takvom dobrotom i takvom plemenitošću, vjerom u dobro da naprosto fascinira.
Gost tribine redatelj Rene Medvešek pojasnio je neobični naslov svoje predstave kojim je želio naglasiti bit onoga što je sv. Franjo mislio o sebi, o odnosu tijela i duše. Tijelo bi nam zapravo trebalo služiti, mi bi smo ga trebali voditi, a ne ono nas svojim zahtjevima i strastima. Na pitanja što očekuje od predstave u Rijeci redatelj je odgovorio: “Prvi put mi sam kazališni uspjeh nije toliko bitan, koliko želja da bit tog Franjinog svjetonazora u nekom ostavi traga, da nekoga potakne da se tome približi”. (i05165gf/sa)