Rijeka, (IKA) – Predavanjima i plenumom 26. i 27. lipnja završen je Teološko-pastoralni tjedan koji je priredila Teologija u Rijeci, a na kojem se raspravljalo o temi “Dijalog u Crkvi”.
Đakovački i srijemski pomoćni biskup dr. Đuro Hranić u predavanju “Biskupijska sinoda – dijalogom do jedinstava u različitosti službi i karizmi” govorio je o načinu sazivanja biskupijske sinode u svojoj biskupiji. Biskupijska sinoda je zajednička prilika za produbljivanje činjenice da su Crkva svi vjernici. Njoj pripada povlašteno mjesto i snažno vrijeme za zajedništvo u poslanju Crkve. U pripremi za sinodu sudjelovalo je oko 900 animatora koji su na raznim odjelima i odborima obavljali pripreme. Pripremno povjerenstvo je osnovalo pripremne odjele za evangelizaciju, liturgiju, kršćanski poziv i služenje te za ustroj biskupijske zajednice. Njima su ravnale pravna, pastoralna i biblijsko-teološka stručna komisija. Materijal o radu sinode tiskan je u više desetaka tisuća primjeraka kako bi stigao do svih obitelji u biskupiji.
Zadarski nadbiskup Ivan Prenđa govorio je o temi “Strukture i oblici dijaloga u prezbiteriju jedne biskupije”. Rekao je kako biskup mora biti čovjek dijaloga i nositi dijalog. Strukturu u biskupiji čini biskup s generalnim vikarom, biskupska kurija sa svojim moderatorom, svećeničko vijeće, zbor savjetnika, ekonomsko vijeće, kaptol, katehetski ured i mnoga povjerenstva koja se bave pastoralom. Među svima postoji dijalog za opće dobro, a gotovo u svim tijelima su prisutni i laici koji se na taj način ostvaruju u Crkvi. Dijalog ovisi o pastoralnoj, duhovnoj i životnoj svijesti, ali i o biskupu u jednoj dijecezi. U biskupiji postoje i strukture koje su se rodile iz pastoralne prakse, koje su izrasle u svećeničke skupštine i mjesečne duhovne rekolekcije.

O dijalogu između svećenika i vjernika laika govorio je dr. Anton Tamarut. U uvodu je istaknuo kako se duh dijaloga odlikuje raznolikošću. Pastiri trebaju služiti jedni drugima i drugim vjernicima, a vjernici trebaju živo surađivati s pastirima i učiteljima. U takvoj raznolikosti svi daju svjedočanstvo o divnom jedinstvu u Kristovu Tijelu. Sama raznolikost milosti, službi i djelovanja skuplja Božje sinove u jedno tijelo, jer sve to čini jedan Duh. Predmet u dijalogu treba biti liturgijski život, pobožnost, propovijedanje, škola, tisak, socijalni apostolat, misije i karitativno djelovanje. Da bi dijalog između svećenika i vjernika laika bio plodan mora biti hranjen i napajan teologijom i duhovnošću zajedništva. Duhovnost zajedništva znači sposobnost da se čuje brat u vjeri kako bi se naslutile njegove želje i kako bi se brinulo oko njegovih potreba, te kako bi mu se ponudilo istinsko i duboko prijateljstvo. Dijalogom s laicima u Crkvi se želi jačati osjećaj vlastite odgovornosti te gajiti oduševljenje kako bi se njihove sile lakše pridružile djelu pastira.

O dijalogu između vjernika laika govorili su diplomirani teolog Anđela Jeličić i Ivan Nekić. Pripremili su niz razgovora s laicima koji su tražili svoje mjesto u dijalogu Crkve. U svojim odgovorima oni bi odmah spominjali odnos sa svećenicima gdje žive. Laici se moraju osjetiti aktivnim članovima i u zajednici graditi mozaik od svojih kamenčića u krugu drugih vjernika. To stvaranje prostora za dijalog mogu biti skupine mladih, molitvene zajednice, glazbene skupine, sportske aktivnosti i sl. U Crkvi postoji mnogo ljudi koji su spremni raditi i to im treba omogućiti, rekla je predavačica, istaknuvši kako je u radu najvažnije povjerenje. Problemi u dijalogu postoje, odgovori se nude, a mi smo dužni kroz razgovore pronaći prava rješenja, zaključila je predavačica.

Diplomirani psiholog Mario Bebić govorio je o “Dijalogu između različitih životnih dobi i socijalnih skupina”. Na početku je istaknuo neke probleme koji smetaju dijalogu. Ono što ometa dijalog su predrasude koje stječemo od malih nogu. To bitno utječe na težinu komunikacije. Takav ambijent potiču cjelokupno društvo i mediji. Dijalog među skupinama istih životnih dobi događa se s nekim pretpostavkama koje imamo među skupinama. U kontakt stupamo s namjerom da doživimo pozitivni rezultat. Napredak se ostvaruje u promjeni ponašanja i prihvaćanja drugoga. Potrebno je poznavati dobru komunikaciju bez koje nema dobrog dijaloga. Mogućnost da prihvatimo promjenu pretpostavlja sposobnost promjene stavova u pozitivnom smislu. Dijalog unutar obitelji je jako važan. U obitelji se događa dijalog s više generacija. Tu nastaju problemi ako nema dobre komunikacije. Prema provedenoj anketi nešto manje od polovice adolescenata tvrdi da njihovi roditelji ne znaju kako oni provode slobodno vrijeme. U dobrom dijelu očevi su slabo upoznati sa svakodnevnim aktivnostima djece. U životu adolescenata majke se bolje od očeva brinu za djecu. Odbacivanje od roditelja u toj dobi dovodi do nedostatka nadzora u obitelji. Plod toga je traženje primjera izvan obitelji što često pogubno završava. Zajednički objedi, izleti, odlasci u crkvu, u kino i drugamo omogućuju održavanje pogodne atmosfere za dijalog u obitelji. Od strane Crkve potrebno je preferirati pastoral cijele obitelji. Problem dijaloga postoji kako u društvu tako i u obitelji, ali se većina razlika može prevladati kako dijalogom tako i Božjom ljubavlju, zaključio je predavač.
Završno predavanje drugog dana imao je predstojnik Katehetskog ureda u Đakovu dr. Ivica Pažin na temu “Značenje dijaloga u vjeronauku”. Vjeronauk u školama i danas nailazi na poteškoće i neki ga ravnatelji krivo shvaćaju. Crkva svoje sadržaje mora posredovati u svijetu. Naši današnji učenici vjeronauk u školi vide kao sporedni predmet iz kojega se ne može pasti. Tako ga vide mnogi u društvu i poneki u Crkvi. Vjeronauk mora voditi dijalog s drugim znanostima i dati svoj doprinos u razvoju društva. Svoja iskustva o vjeronauku iznijele su s. Katarina Saganić i Dajna Jogan Linić.

Trećeg dana predavanje “Značenje dijaloga u liturgiji” održao je duhovnik na Teologiji u Rijeci mr. Ivan Milovčić. Istaknuo je kako je liturgija imanentno dijaloška stvarnost. Ona ima svoju okomitu dimenziju – ono što Bog čini za čovjeka, i svoju horizontalnu dimenziju, što se izražava vođenjem dijaloga između voditelja slavlja i sudionika te između samih sudionika. Dijalog u liturgiji je optimalno ostvaren ako postoji sposobnost slušatelja da poruku izrazi, da se ta poruka prenese i da se ona prihvati u dijalogu. U takvom dijalogu postoji pravilo izmjene uloga koje se ostvaruje kroz govor i slušanje; u dijalogu Bog govori narodu, a narod sluša, a kad narod govori onda Bog sluša. Poštivanje izmjena uloga u dijalogu dovodi do pravilnog dijaloga. Važnu ulogu u liturgijskom dijalogu sačinjavaju riječ i čin te govor i šutnja. Riječi i čini u liturgiji upućuju na neke stvarnosti koje su nevidljive zbilje. Govor jezika je najkonkretniji, premda je ponekad nedostatan što poslije nadopunjuju znakovi. Stoga je liturgija sklad riječi, znakova i čina u kojima se događa dijalog. Čovjek današnjice može djelomično ostvariti dijalog, jer u njemu nisu ugašene temeljne čežnje za govorom i šutnjom, zaključio je mr. Milovčić.
Završno predavanje “Dijalog – put u novu evangelizaciju” održao je dr. o. Mijo Nikić, isusovac iz Zagreba. Istaknuo je kako je temeljno poslanje Crkve trajna evangelizacija svijeta. Isus svoje učenike šalje po svem svijetu sa zadaćom naviještanja Radosne vijesti svakom stvorenju. Svakodnevna novost Evanđelja potiče nas na novost prenošenja poruke. U današnjemu modernom svijetu postoje problemi za prenošenje nove evangelizacije. Stoga se navještaj evanđelja mora uhvatiti u koštac s izazovima našeg vremena. Ti izazovi su: globalizacija, koja sve više raslojava bogate i siromašne; dijalog sa svijetom kulture, sporta i znanosti; problem multimedijalne komunikacije; izazov nove religioznosti, gdje samo u Južnoj Americi 6.000 ljudi dnevno odlazi u druge religije; mentalitet new agea; problemi u odgoju svećeničkih i redovničkih kandidata; novi duhovni pokreti unutar same Crkve; uključivanje laika, napose žena u crkveni pastoral te posebnog problema koji se događa kroz ekumenizam i međureligijski dijalog. Isus moli Oca da svi budu jedno. Crkva treba biti spremna poslušati drugoga, što on kaže o samom sebi i takvoga ga prihvatiti. Danas živimo u svijetu sve većeg sjedinjenja na svim područjima. Crkva treba iskoristiti tu priliku da se sve više poveže u jedno. To se treba ostvarivati s razboritošću i ljubavi, zaključio je o. Mijo.

Na kraju tečaja slijedio je plenum. Kao znak dobrog dijaloga na plenum je pozvan i umirovljeni riječki nadbiskup Josip Pavlišić kojeg je povodom Dana državnosti hrvatski predsjednik odlikovao veledarom kralja Dmitra Zvonimira s lentom i Danicom za izniman doprinos razvoju hrvatske države i odnosa vjerske zajednice. Umirovljeni nadbiskup osvrnuo se na svoju prošlost te se svima zahvalio na prijemu. Na kraju je tečaj završen prigodnom molitvom.