Rim, 16. 4. 1999. (IKA) – Europski skup o temi “Obiteljska kateheza u Europi” održan je od 12. do 15. travnja, u organizaciji Vijeća europskih biskupskih konferencija u Rimu. Bio je to osmi u nizu katehetskih skupova namijenjenih biskupima zaduženima za katehezu pri biskupskim konferencijama i svima odgovornima za katehizaciju na nacionalnoj razini. Na skupu je sudjelovalo 70 sudionika, a Hrvatsku biskupsku konferenciju predstavljali su predstojnik Nacionalnoga katehetskog ureda HBK mons. Milan Šimunović i dr. Alojzije Hoblaj, viši savjetnik Nacionalnoga katehetskog ureda.
U tijeku skupa iznošena su iskustva iz pojedinih dijelova Europe, a radilo se i više jezičnih skupina. Izaslanstvo iz Hrvatske predloženo je za moderiranje rada u talijanskoj jezičnoj skupini. Predavanja su održali poznati sociolog za pitanja europske obitelji na Sveučilištu u Bologni i član Papinske akademije društvenih znanosti Pierpaolo Donati, profesor na Visokoj religiozno-pedagoškoj školi u Paderbornu i predsjednik Društva kateheta Njemačke Karl-Heinz Schmitt, te nadbiskup u Lillu Gerard Defos. Završno izlaganje održao je prefekt Kongregacije za kler kardinal Dario Castrillon Hoyos, dok je uvodnu riječ i zaključak imao zamjenik vikara rimske biskupije i delegat za katehezu pri Vijeću europskih biskupskih konferencija mons. Cesare Nossiglia.
U izlaganjima se pokušalo odgovoriti na temeljno pitanje: je li suvremena obitelj u stanju odgovoriti na zadatke koji joj se postavljaju, uzevši u obzir duboke suvremene društvene promjene, te kako crkvena zajednica može pomoći obitelji. Skup je upozorio i na neka bitna usmjerenja u obiteljskoj katehezi. Istaknuto je kako je nužno voditi računa o osnovnom modelu kateheze u obitelji koji se odlikuje svojom specifičnošću, jer je vezana uz svakidašnji život gdje se evanđeoska poruka prenosi kroz konkretno življeno iskustvo. Riječ je o tzv. prigodnoj katehezi, odnosno onoj koja koristi posebne životne situacije i događaje kao polazište za navještaj Radosne vijesti. Pritom treba imati u vidu činjenicu da se odgoj ne događa jednosmjerno, tj. isključivo od roditelja prema djeci, već i od djece prema roditeljima. To znači da i djeca i mladi postaju protagonisti u odnosu na rast vjere roditelja, te im mogu biti izazov i poticaj. Od posebne je važnosti i odgoj svećenika i kateheta, te mlađih bračnih parova za pastoral obitelji koji će poticati suvremenu obiteljsku katehezu, u pretpostavci da znaju osluškivati pitanja i probleme obitelji.
Zaključeno je da pastoral treba težiti pospješivanju prijelaza od obitelji “kao pasivnog objekta” do obitelji kao “aktivnog subjekta” u obiteljskoj katehezi, u životu župne zajednice i djelovanju iz vjere u društvu. Stoga bi se trebalo, zaključili su sudionici skupa, napustiti tzv. tradicionalni, uglavnom “uslužni pastoral”, u korist “promotivnog pastorala” koji će potaknuti samu obitelj u suradničkome evangelizacijskom procesu.