Rio de Janeiro, (IKA) – U zgradi Gradskog kazališta u Rio de Jaineiru papa Franjo se 27. srpnja prijepodne susreo s predstavnicima političkoga, vjerskog, gospodarskog, kulturnog i javnog života Brazila.
Uz mjesnog biskupa, Svetog Oca je pozdravio i mladi volonter Walmyr Junior Vedo, opisavši svoj životni put u faveli bez oca i majke, gdje je kroz volonterstvo u jednoj župi uspio izaći iz mračnog svijeta droge, da bi potom završio sveučilišni studij povijesti uz čvrstu želju raditi na stvaranju pravednijeg i solidarnijeg društva.
Sveti Otac je izrazio nadu da se Brazil, “uvijek otvoren svjetlu koje izbija iz evanđelja, može nastaviti razvijati u punom poštovanju etičkih načela temeljenih na transcendentalnom dostojanstvu osobe”. Predstavnicima vlasti poručio je da su “pozvani suočiti se s budućnošću mirnim pogledom onoga koji zna vidjeti istinu”, s tim da se taj pogled temelji na tri aspekta: izvornosti kulturne tradicije, uzajamnoj odgovornosti za izgradnju budućnosti te konstruktivnom dijalogu za suočavanje sa sadašnjošću.
“Zajedničko osjećanje naroda, temelji njegovog mišljenja i njegove kreativnosti, temeljna načela njegovog života, kriteriji prosuđivanja prioriteta, norme djelovanja, oslanjaju se, temelje i rastu na cjelovitoj viziji ljudske osobe”, rekao je Papa. Naglasio je da je pogled na čovjeka i život brazilskog naroda “iz limfe evanđelja dobio i vjeru u Isusa Krista, Božju ljubav i bratstvo s bližnjim” te da se samo na vrijednostima evanđelja može graditi bolja budućnost.
Govoreći, pak, o društvenoj odgovornosti, Papa je istaknuo odgovornost za odgoj novih naraštaja, a napose odgoj za postojanost u etičkim vrijednostima. U tom smislu budućnost zahtijeva obnovu politike kao jednog od najviših oblika ljubavi kao i humanističku viziju gospodarstva te “politiku koja sve više ostvaruje sudjelovanje naroda, izbjegava elitarizme i iskorjenjuje siromaštvo”.
Sveti Otac je potom istaknuo da su oni koji imaju ulogu vođe pozvani “uložiti svu energiju i sposobnost u korist osoba za koje se radi, prihvaćajući rezultate i stvarajući uvjete za otkrivanje novih puteva, dajući se i ako se ne vide rezultati, ali održavajući živom nadu, onom postojanošću i hrabrošću koji nastaju iz prihvaćanja vlastitog poziva kao vođe i vodstva”. Upozorio je da je vodstvu vlastito “odabrati najpravedniju opciju polazeći od vlastite odgovornosti i interesa za opće dobro”. Stoga je važno razumijeti čitavu stvarnost, promatrajujući, prosuđujući, procjenjujući, radi donošenja odluka u sadašnjem trenutku, ali šireći pogled prema budućnosti, promišljajući o posljedicama odluka. Tko djeluje odgovorno, u vlastitom djelovanju ima pred očima prava drugih i Božji sud. Taj etički smisao pojavljuje se danas kao izazov bez presedana, trebamo ga tražiti, trebamo ga unijeti u samo društvo, rekao je Papa.
Potom je Papa ukazao na važnost konstruktivnog dijaloga kao uvijek moguću opciju između egoističke nezainteresiranosti i nasilnog protestiranja: “Zemlja raste kada se vodi konstruktivan dijalog između njezinih različitih kulturalnih bogatstva: narodna, sveučilišna, kultura mladih, umjetnička i tehnološka kultura, ekonomska i obiteljska kultura te kultura medija.” Dodao je kako je “nemoguće zamisliti budućnost za društvo bez snažnog doprinosa moralnih snaga u demokraciji koja ostaje zatvorena u čistu logiku ili u čistu ravnotežu predstavljanja društvenih interesa”. A u tom smislu od temeljnog značenja je doprinos velikih vjerskih tradicija “koje vrše plodnu ulogu kvasca društvenog života i animiranja demokracije”.
Svoj govor Papa je završio savjetom koji je definirao društvenom poniznošću: “Kad me vođe raznih struktura traže savjet, moj odgovor je uvijek isti: dijalog, dijalog, dijalog. Jedini način rasta za jednu osobu, obitelj, društvo, jedini način za napredak života naroda je kultura susreta, kultura u kojoj svi imaju nešto dobro za dati i svi mogu primiti nešto dobro zauzvrat. Drugi mi uvijek ima nešto za dati, ako mu se znamo približiti otvorenim i raspoloživim stavom, bez predrasuda.” Naglasio je također da ćemo danas “ili uložiti na kulturu dijaloga i susreta, ili ćemo svi izgubiti” dodavši da “bratstvo među ljudima i suradnja u izgradnji pravednijeg društva nisu san i uobrazilja, nego rezultat konkretnog napora svih u korist općeg dobra”.
Na svršetku susreta uz pjesmu “Ubi caritas” (Gdje je ljubav i prijateljstvo) na pozornicu su se uspele i Papu okružile djevojčice plesne škole Maria Olenewa, od kojih mu je najmanja jednogodišnja djevojčica uručila cvijeće, a indijanci iz Amazone su mu dali indijansko pokrivalo za glavu koje je Papa stavio na glavu. U nizu osoba koje su potom osobno pozdravile Papu, posebno je znakovita bila gesta prema jednoj trudnici na čiji je trbuh Papa položio ruku i znakom križa blagoslovio nerođeno dijete.