Rivanj, (IKA) – “Kristov križ je jedini pravi znak naše pobjede. Mudrost i njegovo značenje je u tome što križ uvijek stavlja Boga na prvo mjesto. I postaje naš orijentir koji utjelovljuje Božje zapovijedi, Ljubi Boga nadasve – vertikala, a bližnjega kao samoga sebe – horizontala. Kad to u životu ostvarimo, postajemo križonoše, pravi kršćani koji znaju što vjeruju”, poručio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić u propovijedi svečanoga misnog slavlja koje je na blagdan sv. Jelene križarice, u ponedjeljak 18. kolovoza, predvodio u crkvi Sv. Jelene na vrhu brdašca na Rivnju, susjednom otočiću župe sv. Petra i Pavla na Sestrunju kojoj Rivanj pripada. Poruka sv. Jelene križarice, žene bogate zaslugama i dobrim djelima, ostvarenje je Isusova poticaja da se ljubi Boga i bližnjega, kao najveće zapovijedi u Zakonu. “Sveta Jelena iskoristila je svoj visoki položaj da čini dobro, pomažući siromahe svake vrste. Kao žena i majka imala je veliki utjecaj na svoga sina, cara Konstantina koji je Milanskim ediktom donio nova pravila u državi. Tim pravnim činom okončan je višestoljetni progon kršćana i doneseno načelo slobode vjeroispovijesti. Bio je to akt o toleranciji i ravnopravnosti svih vjera u državi. Zato knjiga Mudrih izreka veliča ‘ženu vrsnu’ koja se boji i poštuje Gospodina”, rekao je mons. Puljić. Sv. Jelena je majka Velikog Konstantina koji je 313. potpisao Milanski edikt, te je nadbiskup podsjetio na prošlogodišnju 1700. obljetnicu tog događaja koji je izmijenio tijek povijesti. “Veliku ulogu u tome odigrala je skromna i samozatajna žena, sv. Jelena. Ne kao carica, nego kao savjesna žena i majka obitelji. Bez temeljitog obiteljskog odgoja, Konstantin ne bi bio spoznao vrijednosti i snagu kršćanstva. Vjerojatno onda ne bi bilo Milanskog edikta kojim je nakon tri stoljeća žestokih progona, Crkva u Rimskom carstvu, ondašnjoj zajednici brojnih naroda, konačno dobila slobodu”, rekao je mons. Puljić. Našim precima stigao je dar vjere još za vrijeme prvih Pavlovih učenika koji su krstarili Dalmacijom. Ta je vjera spomen na Isusa i njegovo djelo. “No, Isusovo djelo nije samo sjećanje i draga uspomena prošlosti. Ono je i zalog buduće slave, što ispovijedamo kad slavimo misu. Bogu smo zahvalni što su naši očevi, čim su se doselili, prihvatili kršćansko svjetlo vjere. Ponosni smo i na naše narodne vladare, koji su na počecima organiziranog života na ovim prostorima, otkrili ljepotu kršćanske vjere i svjetlo koje nam od Isusa dolazi. Znali su i vjerovali, kada toga Svjetla nema, sve postaje mutno i nejasno. Vjera koju nam Bog dariva svijetli u našem hodu i predstavlja putokaz na našem životnom putu”, istaknuo je nadbiskup. Pohvalio je roditeljstvo sv. Jelene koja je odgojila Konstantina Velikog koji je majci dao naslov ‘Augusta’, veličanstvena. “Bila je ponizna i bogobojazna, čast i položaj joj nisu udarili u glavu. Siromasima je dijelila novac i odjeću, mnoge je zatvorenike i osuđene oslobađala. Na bogoslužje je dolazila skromno odjevena, s ‘običnim ljudima’, u crkvi nije tražila povlašteno mjesto. Siromahe je često pozivala k svom stolu i sama ih dvorila. A resila ju je izvanredna razboritost”, rekao je mons. Puljić. Prožeta ljubavlju prema Spasitelju, 326. g. na hodočašću u Svetoj zemlji zauzela se za gradnju bazilike rođenja u Betlehemu te Uzašašća na Maslinskoj gori. Obje je bazilike njen sin Konstantin bogato darovao i uredio. Po predaji iz 4. st., dala je kopati po Kalvariji gdje je pronašla Kristov križ. Sinu je rekla da tu podigne baziliku Svetog Groba. Radi našašća svetog Križa, zove se Jelena Križarica. Car Konstantin je za svoju pobjedu 312., koja je prethodila Milanskom ediktu, vidio znamen križa na nebu s popratnim glasom: “U ovom ćeš znaku pobijediti”.