ROMAN "EOVJEK I EOVJEK" Roman "Eovjek i eovjek", autora Ante Eavke, objavljen je prije godinu i pol u dvije tisuae primjeraka. Njegove 404 stranice poeinju iznena?ujuaom maksimom, "Pogodimo se odmah: europski humanizam mijenjam za eašu limunova soka.

Ne žali me procijeniš li da sam nešto stvarno izgubio”, pa površna promatraea (eitatelja) tjera na pomisao o neeemu kontraverznom a namjerno izostavljanje recenzije, uvoda, zabilješki o piscu, bibliografije, kritika pa eak i redaktora, potvr?uju njegovu sumnju. Stoga je možda izostao veai publicitet romana a kritieari nisu napisali ni rijeei. S pravom ili ne? Prosudite sami eitajuai ga nakon osamnaestomjeseenog “ležanja” i eekanja na policama Knjižnice Zagora Drniš.
Pisac Ante Eavka je fra Ante Eavka, sveaenik, po odluci provincijala splitske Provincije Presvetog Otkupitelja, imenovan još 1988. župnikom drniške župe Gospe od Ružarija, gdje je i danas iako su ga vlasti tzv. SAO Krajine osudile na smrt. Ro?en je u jesen 1957. u legendarnom Kijevu. Potom gimnazijalac iz Sinja nastavlja i završava teologiju u Makarskoj i Zagrebu. Mladomisnieko slavlje, 1982. g. uprilieio je, a gdje bi drugo, u Kijevu me?u svojima s kojima je više od eetiri godine proveo u progonstvu.
Jednostavno želi i osjeaa potrebu za pisanjem što rezultira objavljivanjem zbirke pjesama, “Mirno teku rijeke”, vea 1983. g. Nižu se još tri, “San nedozrelih jabuka”, “Reci jednom što imadeš” i “Operi ruke Poncije”. Uporedu piše i tiska roman prvijenac “Samotnjak”, i dva sveska “Povijesti drniške krajine”.
Rastrgan brigama i obvezama oko skrbi za Kijevljane i svoje župljane u skoro petogodišnjem progonstvu na obali Jadrana, ne gubi nadu u povratak. Razmišlja o svemu vezanom uz Hrvate i hrvatstvo. Izgubivši strpljenje a da bi Srbima po svojoj logici, za svaku granatu uzvratio knjigom, godinu dana prije povratka (1994.) piše i završava roman “Eovjek i eovjek”.
Pet poglavlja, Prije doba, U doba istoka, U doba zapada, U doba samo drugih i U doba samo sebe, temeljito i analitieki razmišlja o nobelovcu Ivi Andriau, što posljednje dane i vrijeme neizbježne bliske smrti (smrtne agonije) životari u socijalistiekoj raskoši “me?u baršunastim zavjesama” beogradsko-bizantsko-srpskog i nedodirljivog Dedinja. Pokušava što realnije odgovoriti na samo dva pitanja: Tko je i što je Ivo Andria? Književnik, publicist, diplomat, politiear, nobelovac, je li Hrvat, Srbin ili Jugoslaven?? Eovjek ili “eovjek”? Diskutabilno je je li imao pravo postaviti ali odgovore zasigurno nije dobio, barem onakve kakvi bi Eavku zadovoljili!
Knjiga je, mora se priznati, pisana osobnim i karakteristienim stilom fra Ante s primjesom neeega eega se nije, i pored svih nastojanja, mogao otarasiti a što bi se moglo ocijeniti kao andrieevsko-krležijansko, doduše uz veliku dozu oštrine. Zanatski dobro ura?en posao a književno naginje argumentiranom dokumentarcu eiji cilj nikako nije sijanje mržnje, razdora i netrpeljivosti u ovom poratnom vremenu.
Dapaee, dojmljivo je nastojanje pomirenja ali kroz pravu sliku jednog vremena u dijelu hrvatske povijesti posebice obilježen Bosnom, odakle su davno doselili Kijevljani a me?u njima vjerojatno i Antini preci. (S.P.)