RUANDSKE SU CRKVE PUNE KRVI
Sve je više ruandskih izbjeglica zahvaćeno različitim epidemijama, a svakim danom u logorima i na cestama pronalazimo mrtve starce i djecu koja nisu mogla preživjeti napore pri bijegu.
Beč, 22. 9. 1994. (IKA) – Sve je više ruandskih izbjeglica zahvaćeno različitim epidemijama, a svakim danom u logorima i na cestama pronalazimo mrtve starce i djecu koja nisu mogla preživjeti napore pri bijegu, rekla je na tiskovnoj konferenciji voditeljica akcije “Austrija pomaže Ruandi” Susanne Brezina. Nove su nevolje počele s dolaskom kišnog i hladnijeg razdoblja, pa su Caritas i Komesarijat Ujedinjenih naroda za izbjeglice započeli s preseljavanjem izbjeglica. Oko 26.000 ljudi preseljeno je tijekom prvoga tjedna u novi izbjeglički logor s plastičnim krovovima koji uspješno štite od kiše.
Na jugu Ruande gladuje, prema Caritasovim procjenama, oko 300.000 ljudi, a sva tamošnja djeca imaju znakove teške neuhranjenosti. Caritasova koordinatorica Susanne Brezina ističe da tek neznatan broj izbjeglica misli na skori povratak u svoje domove, a razlog je tome velika nesigurnost koja vlada u državi jer “nevin se čovjek vrlo brzo nađe u zatovoru”. Izbjeglice koje potajno prelaze granicu Ruande i Zaira i posjećuju svoja sela, često su od ruandskih vlasti optužene i zatvarane kao suradnici neprijatelja. “U Ruandi nema radija, a sve što možete čuti su prepričavanja stravičnih zlodjela”, svjedoči Brezina.
Crkve su uglavnom do temelja razorene, a svećenici ili ubijeni ili protjerani. U cijeloj biskupiji Gikongoro ostala su samo dva svećenika, a svaka je crkva u tom području bila mjesto gdje su ubijeni mnogi vjernici. Tutsi koji su se sklanjali pred Hutima u crkve uglavnom su ubijeni. “Crkva je u Kabuhu puna lokvi krvi, i to od tornja do kripte”, rekla je Brezina.