Zagreb, (IKA) – U uvodniku rujanskog broja kršćanske obiteljske revije Kana Josip Grbac sadašnji trenutak propitkuje mnogoznačnim naslovom “Potraga za krivcem”. Autor podsjeća kako su se zahtjevi modernog čovjeka za savršenstvom neizmjerno povećali, pa se množe različite “mogućnosti” i “posrednici” koji uzdižu ovozemnu dobrobit i savršenstvo kao maksimalni ideal života. A kada se ne uspije ovozemni život pretvoriti u edemski vrt, traži se krivac.
A moderni čovjek ide tako daleko, da čak i Boga pokušava tužiti za vlastite neuspjehe i promašaje, ističe autor, te podsjeća da “dok je čovjek bio uvjeren da je on slika Božja, ova mu je svijet omogućila podnositi nesavršenost i perspektivu umiranja. Nestankom ove vjere nesretni čovjek samoga sebe zakopava u iluziju da je on sam slika savršene sreće”. Stoga, gubitkom vjere u vječni život što nam ostaje, osim trajne potrage za krivcem, ustvrđuje Grbac, te na hrvatskom primjeru “traženja krivca” zaključuje “možda će nam upravo vjera u Boga pokazati putove izlaska iz svih osobnih i društvenih sudnica, pa ćemo se, umjesto potrazi za krivcima, okrenuti samima sebi”.
Kolumna Stjepana Balobana upućuje na Papinu encikliku “Laudato si”. Autor uvodno daje osvrt na prijem same enciklike, i to kako one pozitivne, tako i negativne, a potom zaključuje kako Papa nastavljajući se na socijalni nauk svojih prethodnika, u “svojoj prvoj socijalnoj enciklici jasnim i razumljivim jezikom i stilom analizira, komentira, kritizira i poziva na dijalog o uređenju ‘zajedničkoga doma'”. Baloban nadalje ističe, kako je riječ o tekstu koji nikoga ne može “ostaviti” ravnodušnim, promatračem ili bezbrižnim uživaocem u “vlastitoj opijenosti” sigurnošću standarda, novca ili bogatstva koje posjeduje.
Tema teološkog promišljanja Tončija Matulića je “Izbjeglička kriza u svjetlu kršćanskog poimanja života i čovjeka”. Upućujući na Papu, Matulić ističe, kako on nastavlja “pokazivati da mu izbor imena nije slučajnost”. Ono, mu nastavlja Matulić “određuje naglašeni pastoralni pristup u djelovanju u kojemu je, kako višekratno ističe “stvarnost važnija od ideje”.
Izbjeglička kriza je na prvome mjestu humani problem, dakle problem koji se tiče stvarnoga života konkretnih ljudi u teškim i nepodnošljivim uvjetima života. Stoga, biti “bližnji baš svakom čovjeku znači sačuvati ljudski obraz baš pred svakim čovjekom, a najprije pred čovjekom u potrebi”, ističe Matulić, te zaključuje “što će europskome čovjeku blagostanje, društvena homogenost, jednoličnost kulture i uljudnost u tradiciji ako izgubi ljudski obraz?”
Na aktualni trenutak tekstom “ISIS i Hrvati” upućuje i Tonči Tadić, a na to se nadovezuje Darko Tepert s tekstom naslovljenim “Nasilje u ime Boga”. Bono Zvonimir Šagi pak se u svom tekstu bavi promišljanjem o “poniznosti”, te pojašnjava sam pojam, s naglaskom na “poniznost kao neizbježnu krepost za kršćane”. Čovjek mora prihvatiti sebe, ali i drugoga, u istini i pravednosti, u poštovanju i ljubavi. To je poniznost kao puno samospoznaja sebe u odnosu prema Bogu, ističe autor.
Uz predstojeću Sinodu biskupa Milan Šimunović u vidu naše pastoralne situacije postavlja pitanje “Što nam je činiti?”. U tom vidu upućuje na važnost župne zajednice.
Izvan je svake sumnje da pomaka ne može biti ako nama zavlada pogubni individualizam, ističe autor, te u tom kontekstu podsjeća na važnost “zajedničkog hoda”, kroz “životne labirinte, ali u vjeri, u oslonjenosti jednih na druge”. U tom duhu, a na početku nove pastoralne godine autor postavlja pitanje “što je s formiranjem obiteljskih zajednica, te općenito s okupljanjem odraslih i župnom katehezom?”
U ovom broju Kana se prisjeća i mons. Vladimira Stankovića koji je bio povezan i s Kršćanskom sadašnjošću, te je od samih početaka sudjelovao u mnogostrukim oblicima nakladničke i tiskarske, crkvene i društveno-kulturne djelatnosti KS-a. Ostao je zapamćen po njegovom zalaganju u cjelokupnom radu KS-a, po konkretnim prijedlozima i rješenjima, odlučnosti i upornosti u prevladavanju problema i poteškoća te postizanju ciljeva za što učinkovitije ostvarenje crkvenog, društvenog i kulturnog poslanja ove ustanove Zagrebačke nadbiskupije.
Kana donosi i naglaske iz predavanja Karoline Vidović Krišto o temi “Zdravstveni i spolni odgoj u školama”. Tu je i tekst Vladimira Pavlinića “Anđeli nastupaju”, te putopis iz Bolivije iz pera Ivane Ćepulić i zapis Zvonka Madulinića iz Čulišića. Aldo Sinković piše o “Danu stvorenoga”, a Darko Gašparović podsjeća na lik bl. Miroslava Bulešića i njegovo Lanišće. Rubrika posvećena medijskoj kulturi poziva na važnost kritičnog vrednovanja medijskih sadržaja. U ovome broju Kane može se pročitati još niz priloga iz znanosti i kulture.