Sarajevo, (IKA) – Vezano uz ‘mudrost’, temu rujanskog broja revije “Svjetlo riječi” u uvodniku urednik Ivan Šarčević upućujući na evanđeosku prispodobu o bogatom mladiću koji je od Isusa otišao razočaran i tužan, ističe kako mudrost Evanđelja nije bijeg od učenja u neko naivno i nabožno “bogato siromaštvo”, nego upravo proširenje interesa za znanje o drugima i svijetu oko sebe kao i odgovorni angažman za druge i svijet.
U tekstu “Oblikovati sebe znanjem” Ante Vučković ističe kako biti obrazovan ne znači poznavati određene povijesne podatke, nego znači moći se snalaziti u zamršenoj međuigri prirode, ljudske slobode i strasti, društvenih i politički sila, vjerskih pripadnosti, zakona života i smrti. Autor ističe kako oblikovati svoj život znanjem znači steći povijesnu svijest. A imati povijesnu svijet znači otkrivati kulturu, jezik, narod i religiju u kojima sam rođen. Obrazovanje je otkrivanje i usvajanje tradicije unutar koje sam dobio jezik i pogled na svijet, životnu formu i zemlju, kulturu, način života i mišljenja. Vučković podsjeća i kako oblikovati se znanjem znači učiti svoj jezik tako da se njime mogu izreći. Stoga, obrazovan čovjek, posvuda gdje se nađe unosi riječima svjetlo i jasnoću, tj. obrazovanje je prijateljstvo s riječima, zaključuje autor.
U nastavku tematskog dijela, Franjo Ninić u tekstu “Odgoj za odgovornost” ističe, kako ono što u moralno-etičkome smislu Crkve i religijske zajednice trebaju i što je njihova zadaća kao društveno relevantnih čimbenika je “promjena paradigme” u shvaćanju i poučavanju vrednota.
Stipo Kljajić u tekstu “Uska vrata Božjeg kraljevstva” podsjeća kako ići trnovitim putom čineći dobro, stići do uskih vrata i biti postavljen na stol nebeskog Oca evanđeoski je ideal Isusovog učenika. Cilj putovanja ne može biti ne uprljati ruke tobože grešnim svijetom niti svesti smisao življenja na izbjegavanje zla: cilj puta jest činjenje dobra i naviještanje drugima milosrdnog Oca kojega je Isus s toliko žara propovijedao.
Sugovornik “Svjetla riječi” glazbenik i dirigent opere u Narodnom pozorištu u Sarajevu Dario Vučić se osvrće na stanje obrazovanja u Bosni i Hercegovini, a potom u duhu svoga zanimanja progovara o odnosu prema kulturi, s naglaskom na granicu između kulture i kiča. Središnji dio razgovora temeljen je na glazbi, jer čovjek mora biti raspoložen za određenu vrstu glazbe. Sve je dobro poslušati, ali je pitanje u kojoj se mjeri što sluša, zaključuje.
“Svjetlo riječi” donosi reportaže s Plehana, te i iz župe Bučić, kao i niz osvrta na vjerska događanja u Bosni i Hercegovini.
U rubrici “franjevačka obitelj” u ovom broju predstavljen je hod Franjevačke mladeži.