RUMUNJSKA GRKOKATOLIČKA CRKVA - MOST IZMEĐU ISTOČNOGA I ZAPADNOG KRŠĆANSTVA
Vatikan (IKA )
Papa uputio poruku u povodu 300. obljetnice sjedinjenja Grkokatoličke crkve u Rumunjskoj sa Svetom Stolicom
Vatikan, 24. 7. 2000. (IKA) – U povodu 300. obljetnice sjedinjenja katoličke crkve bizantinskog obreda u Rumunjskoj s Petrovom Stolicom papa Ivan Pavao II. uputio je poruku grkokatoličkim vjernicima te zemlje. Papa ih svojim pismom poziva na živi spomen njihovih mučenika i otvaranje novosti II. vatikanskog koncila. Sveti Otac također podsjeća na svoj apostolski pohod Rumunjskoj od 7. do 9. svibnja protekle godine.
Papa piše o povijesnim zbivanjima koji su doveli do punog jedinstva te Crkve sa Svetom Stolicom: od trećeg stoljeća i uvođenja zapadnog kršćanstva do uvođenja bizantinskog obreda početkom osmoga stoljeća kada su rumunjski kršćani postali pravoslavni, što je i danas prevladavajuća vjeroispovijest u toj zemlji. Nakon stoljetnih težnji velikog dijela vjernika g. 1700. na dva koncila u Alba Juliji potvrđeno je puno jedinstvo s Petrovom Stolicom. Papa ističe kako upravo “misterij jedinstva” kao da “na osobit način označava” rumunjski narod”. Taj je narod zapadnog podrijetla, no otvoren bogatstvima bizantinske vjere i kulture. Ta bogatstva grkokatolici i pravoslavni, “unatoč rani podjele”, do danas zajednički dijele. “Srca sinova i kćeri te drevne Crkve uvijek su snažno kucala sa čežnjom za jedinstvom koje je Krist želio”, piše Papa u svojoj poruci. U tome se sastoji velika zasluga koju Papa pripisuje toj Crkvi istočnoga obreda, koja je ostala vjerna Rimu: “posredovanje između Istoka i Zapada, prihvaćajući s jedne strane vrijednosti koje je u Transilvaniji promicala Sveta Stolica a s druge strane prenoseći svemu katoličkom svijetu vrijednosti kršćanskog Istoka koje su zbog postojeće podjele bili slabo dostupni”. Prisjećajući se potom svoje molitve od prije godinu dana na groblju u Bukureštu, među grobovima tolikih “nepoznatih bojovnika” za vjeru, Papa ističe kako je Grkokatolička crkva u Rumunjskoj Crkva mučenika. Brojni, često nepoznati, proganjani su i nakon smrti od komunističkoga i bezbožnog režima koji je čak pokušavao, no uzalud, izbrisati sjećanje na njih. Otud potreba da se u martirologij te vjerničke zajednice unesu imena mučenika iz doba komunističkih progona.
Papa na kraju svoje poruke ističe najžurniji imperativ za Rumunjsku grkokatoličku crkvu: da se obnovi iznutra prihvaćajući sve više novosti II. vatikanskog koncila u kojem nije mogla sudjelovati u punini. Ta obnova uključuje nadasve ekumensku zauzetost u skladu sa “sadašnjim promijenjenim okolnostima” na širem obzoru. Kristov namjesnik u tome smislu podsjeća da je, kao što se sam pokazao raspoloživim da u ime jedinstva nanovo razmotri načine vršenja Petrove službe, tako je primjereno da u tome novom kontekstu istočne katoličke Crkve prodube svoj “osobiti poziv”. Posebno će, dodaje Papa, “izvorni povratak” liturgijskim i patrističkim tradicijama zajedničkim s pravoslavnom Crkvom “pridonijeti pomirenju s ostalim Crkvama u Rumunjskoj”.