Mr. sc. s. Perković: Djecu treba poučiti kako je pomirenje prije svega dar ljubavi "Oca milosrđa"
Mr. sc. s. Branka Perković na osmom pastoralno-katehetskom kolokviju za svećenike
Mr. sc. sestra Branka Perković održala je predavanje "Djeca i sakrament pomirenja" u utorak 26. veljače u dvorani „Vijenac“ Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta u Zagrebu u sklopu osmog pastoralno-katehetskog kolokvija za svećenike o temi „Živjeti pomirenje. O sakramentu pomirenja u župnoj zajednici“ kojeg organiziraju Vijeće za katehizaciju i novu evangelizaciju i Vijeće za kler Hrvatske biskupske konferencije.
Budući da trenutno radi kao vjeroučiteljica u osnovnoj školi, sestra Branka istaknula je kako je upravo njima kao katehetama povjerena dječja dob formiranja osobnosti, vjerske prakse, pa tako i izgradnje njihova sakramentalnog odnosa s Bogom i Crkvom.
“Odgovoran je to zadatak koji traži i psiho-pedagošku pripremu, razumijevanje psiholoških procesa koji se događaju u djetetovu svijetu odrastanja i susreta sa svijetom odraslih. Posebice se osvrćemo na sakrament pomirenja ili ispovijedi, kako na prvu, tako i na daljnje pristupanje tom sakramentu. Priprava za nj trebao bi biti planirani proces koji počinje prije trećega razreda osnovne škole i uključuje više osoba i institucija, počevši od roditelja preko odgojitelja u vrtiću i školi, župnika i drugih svećenika, župnih kateheta i vjeroučitelja. Bliža i neposredna priprava vezana je za prvopričesničku godinu i događa se u župnoj zajednici i kroz nastavne teme školskoga vjeronauka”, istaknula je sestra Branka.
Kako bi bolje razumjeli djetetovo poimanje grijeha i oproštenja, naglasila je kako je vrlo važno pokušati ući u svijet djece koji se mijenja i koji podrazumijeva različite faze razvoja savjesti, počevši od „razdoblja razuma“ (7.-9- g.) kada se savjest budi pa je i idealno doba njezina odgoja i formiranja, preko uravnoteženoga doba „zreloga djetinjstva“ (9.-12.g.) gdje je moral još uvijek odraz dužnosti i poslušnosti, pa do faze predadolescencije (12.-14.g.), prijelazne faze uzburkanih voda kada se neposlušnost pričinja kao dužnost i kada je jaka neuravnoteženost između nagonskih poriva i moralnih nastojanja.
“U skladu sa svojim psiho-fizičkim razvojem djeca imaju razvijenu svijet o grijehu, te i sami osjećaju kako grijeh sa sobom donosi patnju koje se žele osloboditi. Stoga je vrlo bitno pred njih iznijeti sve blagodati koje sakrament pomirenja daje. Pomirenje je prije svega dar ljubavi ‘Oca milosrđa’, ali i poziv na našu suradnju u obnavljanju te ljubavi. Za buduće prakticiranje ovoga sakramenta od izuzetne je važnosti priprema kao i prvo iskustvo u ispovjedaonici. U ovom prvom veliku ulogu imamo i mi vjeroučitelji i katehete, no u drugom su svećenici, ‘službenici Božjega praštanja“’ (KKC, 1466), nezamjenjivi.
Sakrament je ovo koji zahtijeva najviše nježnosti, upravo nježnost oca iz Isusove prispodobe koji trči ususret raskajanom sinu kako bi mu dao mnogo više od onoga čemu bi se ovaj mogao ikada nadati (usp. Lk 15,11-32). Stoga je poziv svećeniku da bude živi znak milosrdne Božje ljubavi i slika Krista koji nam se, kako kaže sv. Ambrozije, baca oko vrata, jer nam želi skinuti teret ropstva i staviti svoj slatki jaram”, poručila je mr. sc. s. Branka Perković.