Zagreb, (IKA) – U kolumni katoličke obiteljske revije “Kana“ (veljača, 2003.) pročelnik Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve dr. Stjepan Baloban osvrnuo se na proces europske integracije i identitet naroda, kazavši da je po svome kulturnom i religijskom identitetu Hrvatska srednjoeuropska i mediteranska zemlja, te stoga ne treba začuđivati da je najavljena kandidatura Hrvatske za članstvo u Europskoj uniji u Europi veoma dobro prihvaćena.
Za Hrvatsku je, po njegovoj ocjeni, važnije pitanje kako će tu kandidaturu prihvaćati hrvatski građani, upozorivši pri tome kako se dobiva dojam da u Hrvatskoj vlada određena nejasnoća oko ulaska u Europsku uniju. Dio građana i dobar dio političara očekuju da će “samo spominjanje EU“ riješiti sve hrvatske probleme te se u tom kontekstu, pozivajući se na “uvjete EU“, nastoje na brzinu donijeti neki zakoni koji se protive i duboko zadiru u tradiciju i identitet pojedinaca, obitelji i cijelog hrvatskog naroda. Drugi dio građana s nepovjerenjem gleda prema hrvatskoj kandidaturi za EU, prije svega, jer se boji da će se Hrvati i Hrvatska morati odreći svojeg identiteta i tako se izgubiti u velikoj EU, a tome strahu pridonosi neodgovorna privatizacija hrvatskoga nacionalnog bogatstva, koja se forsira iz Hrvatske, a neopravdano se argumentira “pritiscima“ iz inozemstva, ocijenio je dr. Baloban. U kolumni je upozorio kako većina tranzicijski zemalja ima problema s identitetom zbog toga što je način života u komunističkom vremenu uzdrmao uporišta identiteta kao što su kultura, nacija, religija, obitelj te je posljedica toga da se identitet u tim zemljama, pa i u Hrvatskoj shvaća odviše statično i gotovo kao teret. U procesu europskih integracija, po njegovu mišljenju, potrebno je identitet shvatiti više kao proces identifikacije, što znači da je na temelju kulture, tradicije i religije potrebno razvijati hrvatski identitet unutar Hrvatske. Navevši primjere uspjeha Janice i Ivice Kostelić te “zlatnih hrvatskih rukometaša“, dr. Baloban ocijenio je kako je, slično njima potrebno otkrivati vlastite talente i sposobnosti te radom težiti svojemu specifičnom načinu života koji će biti trajno okrenut pozitivnome koje nam dolazi iz naprednog dijela svijeta. Riječ je o pozitivnom pristupu u kojem se vlastite sposobnosti cijene, s drugima u radu i suradnji ujedinjuju i tako se gradi vlastiti proizvod spreman za tržište, pojasnio je dr. Baloban, napomenuvši kako su upravo hrvatski rukometaši svjesni svojih sposobnosti, predanim radom i zajedništvom izgradili svoj stil igre koji su suvereno ponudili cijelom svijetu te su pokazali put kako se u Europi i svijetu može biti prepoznatljiv po specifično hrvatskom identitetu.