Misno slavlje u samostanskoj kapelici predvodio je domaći sin o. Marijan Zubak, misionar Družbe Krvi Kristove, a suslavio je domaći župnik Mato Matasović.

S. Josipa rođena je 1937. u Vidovicama kod Orašja u Bosanskoj Posavini, selu poznatom po velikom broju duhovnih zvanje, jer imaju 51 svećenika, među kojima je i kotorski biskup Ilija Janjić, i 51 redovnicu. Kada joj je bilo 16 godina umro joj je otac te je odrastala uz majku i  četvero braće i sestara. Premda su je svi odgovarali od redovništva, jer je su je najstariju od sve djece trebali kao pomoć u obitelji, bila je ustrajna u odabiru duhovnog poziva koje je osjetila još u djetinjstvu. S 18 godina otišla je u samostan, prve zavjete položila 1960., a vječne 1966. godine.

Služila je u više mjesta u Hrvatskoj, Austriji i Njemačkoj, radeći uglavnom u kuhinji. U poslušnosti i ljubavi prema Kristu, prihvatila je svoju službu, premda u početku uopće nije znala kuhati. Susestre je pamte kako je radeći u kuhinji u jednoj ruci držala krunicu, a u drugoj kuhaču. Uzor i pomoć u redovničkom životu bila joj je Blažena Djevica Marija, za koju tvrdi da joj je izmolila duhovni poziv.

Najviše je djelovala u Slavonskom Brodu – 43 godine, a u župi je znaju kao tihu samozatajnu, vedru i veselu, vrijednu, poslušnu, vjerodostojnu, poniznu, skromnu i požrtvovnu redovnicu, što je u prigodnoj homiliji potvrdio i o. Marijan, koji je poznaje još od djetinjstva, a i sestre su uveliko zaslužne što je i sam odabrao duhovni poziv. Zahvalio joj je na ustrajnosti u pozivu, na njezinoj ljubavi prema Bogu i čovjeku. Naglasio je kako u njoj prepoznaje odlike naše Nebeske majke, jer je,  poput nje bez malo riječi znala uočiti potrebe ljudi te im kao i Gospodinu s ljubavlju služila.

Radostan na taj za župu značajan događaj bio je i župnik Matasović, koji je istaknuo kako su redovnice duša i velika blagodat toj župi, a i njemu kao duhovnom pastiru.