S Marijom Isusovom majkom
(Dj 1,14)

1. Velikom radošću primili smo pismo Njegove Svetosti pape Ivana Pavla II. o mjestu Naše Gospe u Karmelu. Nadahnuti Papinom porukom, želimo s vama podijeliti razmišljanja o Marijinoj važnosti u karmelskoj duhovnosti.

2. Djevica Marija, naša Majka, Zaštitnica i Sestra, svakako je jedan od najvećih darova što smo ih od Boga dobili u zajedništvu s Crkvom. Ona je bitan dio naše baštine. U svim granama naše Karmelske obitelji postoji velika briga da bi se obnovila marijanska teologija i duhovnost, pobožnost i ljubav prema Mariji. Kroz mnogo stoljeća naša pobožnost i ljubav prema njoj bili su usredotočeni u smeđem karmelskom škapularu. Naša starija subraća i sestre sjetit će se 1951. i proslave 700. obljetnice Škapulara, obilježene toplom preporukom Pape Pija XII. u pismu poslanom vrhovnim poglavarima Redova, Neminem profecto latet. Prikladno je da pedeset godina kasnije ponovno razmislimo o Marijinim darovima Karmelu i da poniremo u njihovo značenje za nas same i za današnju Crkvu.

3. Doista smo svjesni svjetske rasprostranjenosti Karmela. Čvrsto stoji na pet kontinenata, svaki sa svojom vlastitom poviješću i kulturom. Jasno da način na koji se Majku Božju shvaća, propovijeda i doživljava u Božjem narodu, da će biti različit od zemlje do zemlje. Stoga možemo dati samo neke središnje uvide i upute, prepuštajući drugima zadatak razmišljanja nad našom baštinom u njihovim vlastitim kulturama i nad načinom kako ju zaživjeti u mjesnim Crkvama.

Baština u dijalogu

4. “Razna pokoljenja Karmela, od početaka do danas … tražili su kako oblikovati vlastiti život po Marijinu primjeru”. Svako pokoljenje ima odgovornost ne samo živjeti karmelsku baštinu, nego i obogatiti ju i predati ju dalje. Baština je nešto živo, što mora biti izloženo stvarnom svijetu i predstavljeno kao aktualno iskustvo Crkve. Karmelski život mora biti u trajnom dijalogu sa sadašnjim i prošlim vremenima. Bogatstva naše predaje zaista moraju biti sačuvana, ali na takav način da budu važna i smislena za sadašnjost. Pozivamo sav Karmel da iskoristi prigodu promišljanja prošlosti, ali s pitanjima koja se rađaju iz našeg iščitivanja znakova vremena i prostora.

I. SREDIŠNJE MARIJANSKE TEME

5. Karmel gleda na Mariju kao Majku, Zaštitnicu, Sestru i Uzor, ovo posljednje posebice u svezi s razumijevanjem Marije kao Prečiste Djevice. Ovo nisu puki naslovi ili tek pobožne teme, već na određeni način odraz višestoljetnog iskustva Karmela. Pozivamo sav Karmel da ponovno svrne svoj pogled na svjedočanstvo onih koji su pred nama otišli i da razmotri kako ta bogatstva zaživjeti među nama i u zajedništvu sa širom zajednicom.

Majka

6. Kad su prvi karmelićani prešli u Europu, pojam Marije kao duhovne majke već je bio općenito prihvaćen zahvaljujući propovijedima cistercita Guerric d#!Igny-a († 1157). Karmelićani su se spremno uključili nazivajući Mariju svojom Majkom i Djevicom, kao u Flos Carmeli: “Majko najnježnija, što muž je ne znade”. Već u riječi “Majko” sadržan je ključni pojam naše baštine, tj. odnos s Marijom kao njenih sinova i kćeri. Naslov Majke je bio jako omiljen u Redu, pod zazivom “Majko i Uresu Karmela” (usp. Iz 35,2) koji se upotrebljavao u liturgiji od kasnog srednjevjekovnog doba.

7. Svi su karmelski sveci Mariju zazivali kao Majku. Poznata je ona sv. Terezije iz Lisieuxa: “Ona je više Majka nego Kraljica”. Kroz mnoga stoljeća Karmelska liturgija je pokazivala posebnu sklonost za evanđeosku scenu podno Križa (Iv 19,25-27), gdje Marija “postaje Majka združena s njegovim prinosom i dana svim ljudima u izručenju, u kojem Ju je sam Isus dao svom ljubljenom učeniku”.

8. Promatrajući Mariju kao Majku ohrabreni smo razmišljati o našem odnosu prema njoj: ona se za nas brine kao Majka; mi je volimo i poštivamo kao sinovi i kćeri. Štoviše, gledajući u Mariju kao u našu Majku pogled nam ide dalje, k njenom Božanskom Sinu u čijoj podložnosti živimo. Zarana su već crkveni oci uvidjeli da je ispravna mariologija jamac ispravne kristologije.

9. Naše viđenje Marije kao Majke i Uresa Karmela može biti važan doprinos cijeloj Crkvi. Pred više od četvrt stoljeća, papa Pavao VI. pozvao je teologe da svrnu pozornost na put ljepote kao na autentičan pristup Mariji. U svijetu s tako puno nemira i rugobe pozvani smo svoj pogled upraviti i odmoriti na kontemplaciji Marijine ljepote, jer je ona Božji “znak naklonosti Crkvi na njenom početku i obećanje njenog usavršenja kao Zaručnice Kristove, blistajuće ljepote” . Potičemo stoga naše teologe da se više bave tim prilično zanemarenim područjem Karmelske mariologije.

Zaštitnica

10. Naslov Zaštitnice Karmela ima svoju dugu povijest u Redu. Posveta Mariji prve kapelice na Gori Karmelu usred ćelija siguran je znak njenog patronata, koji u feudalnim vremenima označava uzajamnost odnosa i služenja. Prelaskom u Europu, počevši od negdje 1230. pa kroz slijedećih 150 godina, opstanak Karmela je bio pod velikim upitnikom. Za toga vremena učili su karmelićani uzdati se u Marijinu pomoć i zaštitu. Sam opstanak Reda bio je njoj povjeren, jer su braća imali povjerenja u njenu zaštitu i brigu. Krajem 13. stoljeća nailazimo na misao da je Karmelski Red i nastao posebno radi slave i časti Marijine.

11. Ako sam izričaj ne govori puno nekim od kultura u kojima je Karmel danas ukorijenjen, sadržaj pojma patronata dio je bogatstva našeg marijanskog života. Patronat pretpostavlja uzajaman odnos. S naše strane svjesni smo Marijine pažnje za Crkvu, za Karmel, i za nas same. I to u nama budi povjerenje i uzdanje. Tako nas patronat potiče da odgvorimo štovanjem, služenjem i ljubavlju prema našoj Majci i Zaštitnici. Najstarije sačuvane Ustanove i Ordinali određuju posebne znakove štovanja Marije kroz kretnje tijela, molitve i slavlja. Od 13. stoljeća često se mole antifone Salve Regina i Ave Maris Stella. Naskoro će i subotnja pobožnost zauzeti glavno mjesto među marijanskim pobožnostima u Redu. U srednjevjekovlju je također bila prisutna praksa služenja mnogih zavjetnih misa Mariji na čast. Sve su ovo pokazatelji kako su karmelićani častili svoju Zaštitnicu.

12. Izazov mjesnim zajednicama bit će da pronađu prikladne izraze njihova odnosa prema Mariji za sebe i za druge u Crkvi. Na taj će se način stvarnost patronata, više nego sama riječ, osnažiti i u naša vremena.

Sestra

13. Kad su karmelićani prešli s Gore Karmela u Europu, nazvali su ih Braćom Blažene Djevice Marije od Gore Karmela. Iako se taj naslov u početku odnosio na njihovo porijeklo, a i drugi su redovi u isto vrijeme sebe promatrali kao Marijinu braću, karmelićani su se ubrzo potrudili iz svog naziva zaključiti da ako su braća Marijina da onda Marija zacijelo mora biti njihova Sestra. Arnold Bostius († 1499), koji je sažeo našu ranu predaju, piše: “Ponizna braća Karmela mogu uzvikivati i radosno pjevati: #!Gle! Kraljica Neba je moja sestra; uzdam se, ne bojim se više”.

14. Iako naslov “Sestra” neće nikad biti tako rasprostranjen kao “Majka” ili “Zaštitnica”, važno je zapaziti da ga Papa Pavao VI. upotrebljava kad govori da smo svi mi Adamova djeca i da imamo Mariju za sestru. Čini se da ovaj naslov ima tri velike prednosti za suvremenu karmelsku misao. Sadrži u sebi ideju, sadržanu već i u naslovu Zaštitnice, Marijine nježne skrbi, i onu posebno bliskog odnosa između karmelićana i Majke Božje. Predstavlja nam Mariju kao stariju sestru koja nas prethodi i predvodi na putu sazrijevanja vjere. Osim toga, u nekim kulturama pojam Marije kao duhovne majke težak je za neke ljude – naslov “Sestre” može im biti privlačniji. Marijino sestrinstvo je blago koje možemo ponuditi široj Crkvi.

Uzor i Prečista Djevica

15. Marija kao uzor učeništva poznata je od najstarijih vremena Crkve. Prisutna je i u svim razdobljima Karmela. Naši stari i suvremeni autori nastoje pokazati kako je Marija uzor upravo našeg karmelskog života. Tako je Ivan Baconthorpe († oko 1348.) napisao komentar na karmelsko Pravilo u kojem izvlači sličnosti između Marijina života i života karmelićana. S vremenom se ta svijest o povezanosti Marije i Karmela razvila i u umjetničkim djelima, tako da su Mariju prikazivali odjevenu u karmelićansko redovničko odijelo.

16. Marija je uzor karmelićanima osobito kao Prečista Djevica, Virgo Purissima. Posjedujemo izobilnu baštinu misli na tu temu. Bijeli plašt znak je našeg nasljedovanja Marije. Poznata posveta karmelićana Bezgrešnom Začeću i njihova obrana ove istine također su dio Karmelske ljubavi prema Djevici. Ali njena čistoća nije samo usko ograničena na celibat ili čistoću. Marija je čista, jer je nepodijeljena srca, potpuno otvorena za Boga (najuzvišeniji model za vacare Deo). Zaista, dvostruka svrha Karmela, kako je izražena u Institutio primorum monachorum, svoje najpotpunije ostvarenje može naći upravo u Mariji.

17. Bezbrojni su karmelski tekstovi koji nam Mariju pokazuju kao savršeno zrcalo kontemplativnog ideala i kao uzor poslušnosti Duhu Svetom.

18. Za bl. Tita Brandsmu Marija je primjer svih kreposti i stoga dvaput naša Majka. Njezin je život ogledalo u kojem možemo vidjeti kako bi se trebali ujediniti s Bogom.

19. Od vremena Drugog vatikanskog sabora potiče se da pobožnost prema Mariji bude čvrsto utemeljena na Svetom pismu. Ako su u prošlosti karmelski pisci i propovjednici bili preskloni usredotočiti se na čudesnost i izvanrednost, u našoj živućoj tradiciji imamo i trezvenosti koja nas osposobljava da našim suvremenicima ponudimo životnu, i ponad svega svetopisamsku sliku o Mariji. Sv. Tereziju iz Lisieuxa uopće nisu privlačile misli o Mariji koje ne bi bile utemeljene u istini. Da je mogla propovijedati o Mariji, veli, “prvo bih ljudima posvijestila kako malo znamo o njenom životu” Malo prije toga, svoje je duboke misli o Mariji izrazila u pjesmi “Zašto te volim, Marijo” , u kojoj s ljubavlju ponire u njen život kako nam je prikazan u Svetom pismu.

20. Središnje marijanske teme koje smo upravo razmotrili jako su važne za ispravno razumijevanje karmelskog škapulara kojemu se sada vraćamo.

II. KARMELSKI ŠKAPULAR

21. Svako ponovno oživljavanje karmelskog škapulara treba voditi računa o njegovom širem kontekstu odnosa Karmela prema Mariji. Sukladno našim svecima ono važno je osobna bliskost s Majkom Božjom i zauzetost da se po njenom uzoru bude Kristov učenik. Glavni naslovi Majke, Zaštitnice, Sestre i Uzora, mogu nas povesti k dubljem poznavanju Marije i produbljivanju odnosa s njom. Samo pod tim vidom škapular se može prihvatiti kao znak koji promiče duhovnu izgradnju kršćanskog življenja.

Počeci škapulara

22. Povijesno istraživanje svakog vida škapulara mora se nastaviti u Redu. Bez obzira na kakvo god moguće otkriće sutra došlo, možemo zaista biti sigurni u vrijednost ovog drevnog simbola, utemeljenog na časnoj predaji. Ono što je na karmelićanima je da nađu način na koji će škapular predstaviti i onima koji se osjećaju uvjerenima u povijesnost viđenja, kao i onima kojima postojeće povijesne činjenice i nisu baš uvjerljive. Središnja istina izvještaja o viđenju je življeno iskustvo samog Karmela: Marija, njegova zaštitnica, zaštitila ga je i osigurala mu trajnu egzistenciju; Marijine molitve su moćne osigurati vječni život.

Crkveni sakramental i sveti znak

23. Glavni čin institucionalne Crkve obzirom na škapular je njegovo višestoljetno odobrenje, uključujući i nedavno odobren “Obred za blagoslov i odijevanje škapulara Blažene Djevice Marije od Gore Karmela”. Uz duhovno značenje “milosti vezanih uz škapular” tu su i “obveze preuzete kroz ovaj znak pobožnosti Presvetoj Djevici”. “Pobožnost prema Njoj ne može se ograničiti na molitve i izraze štovanja u njenu čast u nekim okolnostima, nego mora predstavljati “habit”, tj. stalno odredište vlastitog kršćanskog ponašanja, satkanog od molitve i nutarnjeg života, po učestalom primanju sakramenata te stvarno vršenje djela duhovnog i tjelesnog milosrđa”.

24. Sakramentali spadaju u svete znakove, te stoga pripadaju u svijet simbola i tumačenja smisla. U našem suvremenom društvu uobičajilo se reći kako postoji kriza vjerskog simbolizma. U isto vrijeme naša se društva mogu snažno pokrenuti svjetovnim simbolizmom. Nacionalna zastava, na primjer, snažno govori mnogim ljudima. Simboli su materijalne stvari ili slike koje upućuju na stvarnosti koje ih kao samu stvar nadilaze. Jako često njihovo značenje ili sugestivnost leži u sposobnosti da nam govore na više razina: ne prenose samo neke informacije, nego nas diraju i na razini osjećaja. Simboli nas mogu poticati na izgrađivanje i na dekadenciju. Vjerski simboli mogu degenerirati u magiju, ukoliko njihovo duhovno i teološko značenje više nije jasno, te stoga bivaju svedeni na amulet koji bi trebao donijeti sreću.

25. Simbol da bi bio živ mora ga se neprestano oživljavati. Čini se da postoje četiri doba u životu svakog simbola. Prvo, postoji neko iskustvo zbog kojeg je simbol i nastao. U našem slučaju to je iskustvo Marijine zaštite prema karmelićanima i moći njenog zagovora za naše spasenje. Drugo je doba dogme, ili razmišljanja nad simbolom. Karmel promatra škapular u sklopu svog razmišljanja o Mariji kao Zaštitnici, kao onoj koja brine za svoju braću, koja joj zauzvrat služe. U tom razdoblju razmišljanja, Marijinu skrb se razumije i preko granica smrti, posebice u njenoj brizi za naše spasenje i brzo izbavljenje iz Čistilišta. Treće doba u životu simbola je kad se izgubi kontakt s izvornim iskustvom koje ga je i uspostavilo. U to doba simbol je zanemaren ili promatran podozrivo kod jednih, dok ga se drugi drže u slijepoj vjeri, koja nema veze s njegovim izvornim značenjem, te se u tome može biti jako blizu magiji. U to vrijeme skepticizma i fideizma, ono što je potrebno je refleksivna rekonstrukcija simbola. Ovo potonje je četvrto doba, i to je zadatak za svako pokoljenje. Potrebno nam je sagledati škapular u sklopu cjelokupne karmelske duhovnosti, i posebice u odnosu na središnje marijanske teme.

26. Takvo razmišljanje i rekonstrukcija škapularskog simbola pretpostavlja da sami dođemo do toga i da to postane dio nas, da je Marija naša Zaštitnica, koja se za nas skrbi kao Majka i kao Sestra. Naša Majka koja njeguje božanski život u nama i uči nas putu do Boga. Naša sestra koja zajedno s nama kroči putem preobrazbe, pozivajući nas da svojim učinimo njen odgovor: “Neka mi bude po riječi tvojoj” (Lk 1,38). Ali patronat je dvosmjerni odnos. Marija nam poklanja svoju skrb; zauzvrat smo pozvani nasljedovati ju i štovati ju kroz vjernost njenom Sinu.

Marijino odijelo

27. Škapular je odijelo. Oni koji ga primaju na različite načine su pridruženi Karmelu, koji je posvećen služenju Naše Gospe za dobro cijele Crkve. Vlastito poštivanje toga dara možem produbiti razmišljanjem o značenju odijela u Svetom pismu. Odijelo nam je potrebno radi zaštite (usp. Sir 29,21); ono je blagoslov Božji (usp. Pnz 10,18; Mt 6,28-30); simbolizira sva Božja obećanja o obnovi (usp. Bar 5,1-4). Na koncu nam je odjenuti se u besmrtnost (usp. 2 Kor 5,3-4). U međuvremenu nam je odjenuti se u novoga čovjeka (usp. Kol 3,10); i zaista odjenuti nam je Isusa Krista (usp. Rim 13,14). Iz našeg Pravila se trebamo sjetiti da nam je odjenuti se bojnom opremom Božjom. Ona je skoro sva obrambena, jedino napadačko sredstvo je Riječ Božja (usp. Ef 6,17). Škapular kao odijelo tako doziva u svijest naše krsno odijevanje u Krista, naše dostojanstvo kao članova Marijinog Karmela i našu neranjivost kad nosimo bojnu opremu Božju.

28. Da bi znali cijeniti škapular potrebno je pogledati unatrag na našu predaju i uokolo nas na suvremene senzbilitete i kulturalne sastavnice. Marijino odijelo je bogata tema u duhovnosti i Istočnih i Zapadnih Crkava. Veo ili plašt Marijin na Istoku su znak njene zaštite; Marijino odijelo je na Zapadu znak pripadnosti njoj. Oboje je prisutno u misli sv. Terezije Benedikte od Križa (Edith Stein). Govori o “svetom odijelu Majke Božje, smeđem škapularu” i veli da 16. srpnja “zahvaljujemo da nas je naša draga Gospa odjenula u #!odjeću spasenja#!”, “vidljiv znak njene majčinske zaštite”. Sv. Terezija od Isusa više se puta osvrće na “Marijino odijelo”. S užitkom pripovjeda kako je o. Gracijan uletio u “zamku” Bl. Djevice koja mu je htjela dati svoje redovničko odijelo , i veli “jer je njezin običaj da dijeli milosti onima koji hoće da se utječu pod njenu zaštitu”.

29. Iz jasne svijesti da je karmelsko odijelo Marijino, sv. Terezija od Isusa izvlači konkretne poučke za život članova Karmelskog reda, npr. “Svi mi koji nosimo ovo sveto karmelsko odijelo pozvani smo na molitvu i kontemplaciju” i poniznost. Mnogobrojni su i drugi karmelski sveci i duhovni pisci koji spominju karmelsko odijelo.

30. Naša predaja pokazuje čvrsto uvjerenje da habit i škapular nemaju spasenjske učinke ukoliko njihovo značenje ne promatramo kroz činjenicu da je riječ o Marijinom odijelu koje nas pridružuje Karmelskoj obitelji, i ukoliko ne živimo sukladno njenom primjeru. Marijina zaštita, njen zagovor na času smrti i poslije, temeljne su istine za razmatranje. S naše strane odgovara potreba za sinovskim odnosom, ili onim njenih braće i sestara koji su joj se stavili na službu radi slave njenog Sina. Škapular je znak koji nas uvodi u takve odnose.

31. U suvremenom okruženju, Marija nam pokazuje kako treba slušati Riječ Božju u Svetom pismu i u samom životu, kako se otvoriti Bogu i potrebama naše braće i sestara u svijetu gdje im siromaštvo u svojim mnogostrukim oblicima narušava dostojanstvo. Marija nam nadalje pokazuje put žene k Bogu, i s nama je kao žena slika Božje nježnosti, žena koja se morala suočiti s mnogim iskušenjima na putu ostvarenja poziva kojeg joj je Bog uputio. Ona je znak slobode i oslobođenja za sve koji u svojim nevoljama vapiju Bogu. S naše strane škapular je znak izraz našeg pouzdanja u Marijinu skrb. Pokazuje našu spremnost da svjedočimo svoje krsno posinjenje i to što smo njeni sinovi i kćeri, braća i sestre, kao i našu želju da budemo zaodjenuti njenim vrlinama, njenim kontemplativnim duhom i njenom čistoćom srca. Budući da nas je tako zaodjenula, i mi poput nje razmatramo Božju Riječ, i očitujemo se kao učenici njenog Sina po našem zalaganju na djelu Božjeg kraljevstva: za istinu i život, svetost i milost, pravdu, ljubav i mir.

32. Budući da je u našoj predaji glavno značenje škapulara da nas Marija zaodijeva svojim odijelom, trebamo se potruditi da njegovo primanje zaista bude znakovito kao oblačenje.

Škapular i povjeravanje

33. U obnovi posvećivanja svijeta Mariji, na blagdan Navještenja 1984, papa Ivan Pavao II upotrijebio je riječ “povjeravati”. U drugim zgodama govori o pripadanju Mariji, posveti, preporuci, služenju i stavljanju u njene ruke. Ovo povjeravanje možemo promatrati kao posebno odabranje za Marijin Karmel i za poziv molitve i kontemplacije. Iako posveta ili povjeravanje Mariji može biti jako korisno u predstavljanju škapulara, postoje i mnogi drugi načini prisutni u Karmelu. Mnogi govore o škapularu u kontekstu evangelizacije. Primanje škapulara može biti vrhunac u povijesti obraćenja pojedinačnih osoba ili zajednica. Škapular se također može promatrati i u bogatom kontekstu pučke pobožnosti, s odobrenjem pape Pavla VI. u njegovoj apostolskoj pobudnici o evangelizaciji Evangelii nuntiandi, i s preporukom od Konferencije biskupa Latinske Amerike (CELAM) u Puebli 1979. Nositelji škapulara izražavaju time da nisu samodostatni, i da im je potrebna Božja pomoć, koju u ovom slučaju traže preko Marijina zagovora. Preko škapulara dolaze do nje koja “u Crkvi zauzima najviše mjesto poslije Krista i ujedno ono najbliže nama”.

34. Iz dosad iznesenog vidi se da je škapular dio blaga Karmelske obitelji. Kad govorimo o škapularu trebamo naglasiti pripadnost Karmelskoj obitelji. Nije prikladno ljudima dati škapular bez brižljiva objašnjenja o tome što primaju. Budući da je škapular simbol, njegovo značenje mora biti jasno izloženo. Posebice se mora naglasiti da njegovim nošenjem pojedinac stupa u zajedništvo s Marijom, a ne samo da očekuje njene milosti. Ukoliko želimo nositi njeno odijelo, onda trebamo nastojati nositi i njene vrline. Škapular je jedno od sredstava kojima ljude želimo usmjeriti na Mariju i onda tako i na njena Sina.

III. ZAKLJUČAK

35. Ovogodišnje slavlje škapulara prigoda je za sve nas da ponovno razmislimo o ovom daru i njegovu značenju. Postoji bogati pluralizam u Karmelu koji dozvoljava različite izražaje naše marijanske baštine. Svi su karmelićani pozvani i zasigurno osposobljeni da inkulturiraju karmelsku karizmu i baštinu. Možemo samo potaknuti našu subraću i zajednice naših sestara, kao i laike, da molitveno i kreativno promisle o daru škapulara. Iznad svega nam je stalo da povežemo škapular s marijanskom baštinom koju smo primili i s našim kontemplativnim i aktivnim služenjem Crkvi.

36. Nek nas Marija, naša Zaštitnica, Majka i Sestra, sve pokrije sa svojim plaštom posebne zaštite, da bi tako, odjeveni u njeno odijelo, prispjeli k svetom brdu, Kristu, našem Gospodinu, u čijoj podložnosti živimo.

16. svibnja 2001.
Blagdan sv. Šimuna Stocka, Aylesford, Engleska

Joseph Chalmers, O.Carm – Vrhovni prior
Camilo Maccise, OCD – Vrhovni poglavar