S. Markos Shammas Lusia iz Iraka boravila u Hrvatskoj

Benkovac, (IKA) – S. Markos Shammas Lusia, kaldejska katolkinja iz Iraka, iz reda Presvetog Srca Isusova, boravila je u župi Porođenja BDM u Benkovcu od 2. do 9. srpnja u obitelji o. Ante Gavrića, priora dominikanskog samostana u Fribourgu u Švicarskoj, želeći još više upoznati hrvatsku zemlju i ljude radi suradnje i potpore humanitarnim pothvatima. Podrijetlom je iz Zahga, grada na sjeveru Iraka, koji baštini kršćanstvo još od 2. st. i misionarenja sv. Tome apostola u Aziji. Obiteljsko prezime “Shammas” ujedno je i statusno određenje za službu, ljude koji mole i služe svećeniku. U Iraku živi oko 25 milijuna, a u Bagdadu oko 5 milijuna stanovnika. Do Prvoga zaljevskog rata (1991.) u Iraku je bilo oko 5% kršćana, a nakon Drugoga zaljevskog rata (2003.) ih je oko 3%. Redovnička zajednica s. Lusie ima 30 sestara u Bagdadu, Mosulu i na sjeveru Iraka, gdje ju je 1911. g. utemeljio svećenik Abdel Al-Ahad (Dominik). Njeno brojčano širenje spriječio je rat. Sva aktivnost redovnica usmjerena je na rad u župi i pomoć svećeniku. “Radimo samo u crkvi i za Crkvu”, ističe s. Lusia ekleziološku narav svoga redovničkog poslanja, napominjući da im je zbog toga jako važna teološka formacija. Obveza je svih sestara teološki studij, kako bi “mogle raditi sa svećenikom i prenijeti crkveni nauk i eklezijalni duh budućim naraštajima”. Premda je u Iraku otežana sloboda vjeroispovijesti, stanje je bolje nego u ostalim arapskim zemljama. U Iraku djeluje 12 muških i ženskih kongregacija, a 1990. g. u Bagdadu je osnovan i crkveni koledž “Babilon”, teološkoga i filozofskog usmjerenja, filijala Urbaniane u Rimu, s oko 200 polaznika. Predavači nekih društvenih predmeta su i muslimani, te je studij primjer uspješnoga i mogućeg zajedničkog, mirnog suživota i poštivanja između kršćana i muslimana. Napominje da je u tijeku američke intervencije u Iraku osobito teško bilo kršćanima, jer su muslimani iračke kršćane identificirali s Amerikancima kršćanima. “U toj situaciji Papa je bio važan čimbenik pomoći, jedini koji je bio protiv rata. Svaki put je istupao protiv rata i bio jedini znak obrane za sve nas. Kad bi nam govorili da i mi irački kršćani pudupiremo rat, ukazivali smo na Papu. “Mi smo u jedinstvu s Papom i poslušni smo njegovom vodstvu. Naš Papa je protiv rata”, govorili smo muslimanima. S. Lusia osam godina u Švicarskoj studira Biblijsku teologiju na Sveučilištu u Fribourgu, trenutno priprema doktorat o Zakonu u Starom zavjetu. No, redovito odlazi u Irak, želeći biti sa svojim narodom i učiniti nešto za nj. Uz studij u Švicarskoj organizira i pothvate pomoći Iraku. Osnovala je organizaciju “Osmijeh za bližnjega”, smatrajući je znakom nade za Iračane, s ciljem zaštitite prava obitelji, moralne i materijalne pomoći. Priznaje i strahove i osjećaj tuge, jer su u Iraku svakodnevne eksplozije. “Ne znam hoću li biti živa kad dođem u Irak. Zato želim organizirati svoj rad, da postoji neovisno o meni”. Stoga je prije tri mjeseca osnovala i “Ujedinjenu žensku ligu”. Žene smatra važnim čimbenikom organizacije života u Iraku, ponajprije što one čine 65% iračkog stanovništva. Ta se organizacija brine o pravima svih žena u Iraku, bez obzira na vjeroispovijest, njeguje međureligijski dijalog, razvija edukativne pothvate u Iraku, osniva prihvatilišta i djeluje u socijalnom, medicinskom i pedagoškom smjeru.
S. Lusia je sedam godina zauzeta i u humanitarnoj organizaciji ACAT: kršćanskoj akciji za dokidanje nasilja, koja raznim konferencijama i manifestacijama upozorava na nasilje. Osobito su djelatni u molitvi za žrtve različitih nasilja, a značajan je i projekt kumstava; 25 švicarskih obitelji kumovi su 25 iračkih obitelji, pomažući ih duhovno i materijalno. “Kad se sagleda trenutna situacija, teško se nadati. No, mi se ipak i još uvijek nadamo da naš jad nije trajan. Trebamo činiti što god je u našoj moći, biti solidarni i vjerovati da će jednog dana sve prestati. Radim i živim po tom načelu. Sve pohranjujem u Njegove ruke i kažem mu: Čini što hoćeš. Ja sam spremna. Jer, tko čuva svoj život izgubit će ga, a tko ga daje dobit će ga”, ističe s. Lusia.