S radošću svjedočiti evanđelje života i svjetla

1. Liturgija današnje nedjelje iznova nam predlaže, u prologu evanđelja svetog Ivana, uzvišeno otajstvo utjelovljenja vječne Riječi, koja se nastanila među nama.
Piše evanđelist: “u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze” (Iv 1,4-5). A onima koji su je primili dana je “moć da postanu djeca Božja” (usp. r. 12). I završava ovome svečanom tvrdnjom: “Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac – Bog – koji je u krilu Očevu, on ga obznani” (r. 18).
Te riječi, premda odjekuju u srcu Crkve već više od dvije tisuće godina, čuvaju svu svoju novost i aktualnost. U Isusu, jedinorođenom Sinu Očevom, Bog se potpuno objavljuje i čini dionikom svoga života svakog čovjeka, koji ga priznaje Spasiteljem. Dijete rođeno u Betlehemu uistinu je “vršnjak” svake osobe, koja dolazi na svijet.

2. Stoga je također naš “suvremenik”. Gospodinovi darovi nikada ne iščezavaju. Evo radosnog navještaja Božića: božansko svjetlo, koje je preplavilo Marijino i Josipovo srce, i vodilo korake pastira i mudraca, svijetli također danas za nas.
Drama je što Krista-svjetlo svijeta mnogi ne poznaju, drugi ne prihvaćaju, štoviše odbacuju. U našem je društvu nažalost raširena kultura prožeta sebičnošću i zatvorena poznavanju Boga i Božjoj ljubavi. To je kultura koja, stvarno odbacujući svaki čvrsti oslonac na božanskoj transcendenciji, rađa izgubljenost i nezadovoljstvo, ravnodušnost i samoću, mržnju i nasilje. Koliko je žurno s radošću svjedočiti jedinu poruku spasenja, drevnu i uvijek novu, evanđelja života i svjetla, nade i ljubavi!

3. Neka nas Marija, Zvijezda evangelizacije, koju s pouzdanjem zazivamo, uvijek podupire da ostanemo vjerni kršćanskom pozivu i uzmognemo ostvariti težnje za pravednošću i mirom, koje živo primjećujemo na početku ove nove godine.