Castel Gandolfo, (IKA) – Državne se vlasti ne trebaju bojati djelovanja Crkve koja, koristeći se svojom slobodom samo nastoji izvršiti svoje vjersko poslanje i pridonijeti duhovnome napretku svake zemlje, istaknuo je Benedikt XVI., primivši 25. kolovoza u Castel Gandolfu vjerodajnice novoga venezuelskog veleposlanika pri Svetoj Stolici Ivana Guillerma Rincona Urdanete. Spomenuvši veliku i vrlo staru katoličku tradiciju naroda Venezuele, Papa je izrazio nadu za rješavanjem postojećih teškoća u odnosima između Crkve i države u toj zemlji, te podsjetio na riječi Ivana Pavla II., koje je 10. siječnja ove godine uputio na susretu s Diplomatskim zborom. Ne treba se bojati da bi opravdana vjerska sloboda mogla biti ograničenje za druge slobode, ili da šteti civiliziranome suživotu. Naprotiv, s vjerskom se slobodom razvija i cvjeta svaka druga sloboda, jer je ona nerazdjeljivo dobro i povlastica samoga ljudskog bića i njegovoga dostojanstva. Crkva znade dobro razlikovati, prema svojoj dužnosti, ono što je Cezarovo i ono što je Božje, istaknuo je tada Ivan Pavao II. Ali, Crkva ne može prestati propovijedati i braniti dostojanstvo ljudske osobe u njezinoj cjelovitosti i otvorenosti za božansku nadnaravnost, dodao je Benedikt XVI. Ona naviješta evanđelje u ljubavi i istini, traži poštivanje pravde, zalaganje u služenju za dobro svih građana, a ne samo za jednostrane interese; osim toga, ona promiče praštanje, koje je, ako je dano i prihvaćeno od srca, jedini način za postizanje trajne sloge, a da opravdana razmimoilaženja ne dovedu do silovitih rasprava. U tom je smislu nezaobilazan dosljedan i smjeran dijalog među svim dijelovima društva, upozorio je Papa. Govorio je i o solidarnosti, te ju povezao s pravednim društvenim poretkom. Venezuela je zemlja bogata prirodnim izvorima, pa ipak u njoj ima siromaštva i društvene marginalizacije, kazao je Papa i poručio kako svim građanima valja omogućiti život u skladu s dostojanstvom ljudskoga bića. U toj zadaći nitko nije oslobođen aktivne suradnje. Papa je na kraju napomenuo kako se Crkva u Venzueli zajedno sa siromašnima i domorodačkim pučanstvom zalaže na promicanju društva, u čemu često nedostaju ljudi i materijalna sredstva, a najvažniji prinos daje u zdravstvenoj pomoći i odgoju.