1. “Laetare, Jerusalem…”. Tim riječima proroka Izaije Crkva nas danas, na polovici pokorničkog puta korizme, poziva na radost. Radost i svjetlost su glavne teme današnje liturgije. Evanđelje opisuje događaj sa “čovjekom slijepim od rođenja” (Iv 9,1). Vidjevši ga, Isus od pljuvačke načini kal, premaza mu kalom oči te mu reče: “’Idi, operi se u kupalištu Siloamu!’ – što znači ‘Poslanik’. Onaj ode, umije se pa se vrati gledajući” (Iv 9,6-7). Slijepac od rođenja predstavlja čovjeka označena grijehom, koji želi spoznati istinu o samome sebi i vlastitoj sudbini, no u tome ga sprječava urođeno zlo. Samo ga Isus može ozdraviti: On je “svjetlost svijeta” (Iv 9,5). Pouzdavajući se u njega svaki čovjek – duhovno slijep od rođenja – ima mogućnost iznova “doći na svjetlost”, to jest roditi se na nadnaravni život.

2. Pored ozdravljenja slijepca, Evanđelje stavlja veliki naglasak na nevjeru farizeja, koji odbijaju priznati čudo, budući da ga je Isus učinio subotom, prekršivši, po njihovu sudu, Mojsijev zakon. Tako na vidjelo izlazi očiti paradoks, kojeg Krist sažeto opisuje ovim riječima: “Radi suda dođoh na ovaj svijet: da progledaju koji ne vide, a koji vide, da oslijepe” (Iv 9,39).
Za onoga koji susreće Isusa, nema polovičnog puta: ili se osjeća potrebnim njega i njegova svjetla, ili izabire suprotno. U posljednjem slučaju ista pretpostavka sprječava kako onoga koji za sebe smatra da je pravedan pred Bogom tako i onoga koji se smatra bezbožnim i ne otvara se istinskom obraćenju.

3. Neka nitko, draga braćo i sestre, ne zatvori svoju dušu Kristu! On onomu koji ga prihvaća daje svjetlo vjere, svjetlo koje može preobraziti srca i, uslijed toga, mentalitet, društvene, političke i gospodarske prilike u kojima vlada grijeh. “… Vjerujem Gospodine!” (Iv 9,38). Sa slijepcem od rođenja, neka svatko od nas bude spreman ponizno ispovjediti svoj pristanak uz njega.
Neka nam to izmoli Sveta Djevica, potpuno obasjana sjajem božanske milosti.