Salvadorski isusovac Rutilio Grande proglašen blaženim

Bliskog prijatelja sv. Oscara Romera, oca Rutilija Grandea, SJ, ubio je paravojni odred smrti 1977. godine, jer se zauzimao za socijalnu pravdu. Otac Pessotto ubijen je iz istog razloga 1980. godine, tijekom građanskog rata.

Ubijen je iz mržnje prema vjeri jer je branio pravednost, ljubav i bratstvo u svojoj zemlji u teškim vremenima. Činio je to životom i riječima. Nadamo se da će pomoći pomirenju u Salvadoru, ali i na drugim mjestima kao uzor pravde, riječi su kojima se postulator kauze za beatifikaciju, isusovac otac Pascual Cebollada S.J., spomenuo Rutilija Grandea, svećenika Družbe Isusove, ubijenoga 1977. godine iz mržnje prema vjeri zbog svojega zauzimanja za seljake, siromašne i slabe u njegovoj zemlji, a kojeg je Crkva u Salvadoru proglasila blaženim.

S njim je, na slavlju koje je predvodio kardinal Gregorio Rosa Chávez, zajedno s 25 biskupa i 600 svećenika, na čast oltara uzdignuti Manuel Solórzano i Nelson Rutilio Lemus, dva laika, seljaka – koji su tada imali 72 i 15 godina – koji su toga strašnog poslijepodneva 12. ožujka prije 45 godina, putovali u automobilu zajedno s – kako su ga nazivali – „patrom Tilom“. Pucnji iz mitraljeza bili su tako žestoki da se automobil prevrnuo.

Krvave mrlje utisnute na bijelom platnenom rupčiću, s izvezenim imenom isusovca u jednom kutu, postale su relikvija, koja je u petak 21. siječnja iz Muzeja mučenika donijeta u Povjerenstvo koje se bavi beatifikacijom. Pred tom su se relikvijom, koju je otac Grande nosio u džepu u trenutku ubojstva, vjernici mogli pomoliti i tražiti milost od novoga blaženika.

Molio je također otac Cebollada koji je šest godina radio na kauzi. Bio je to posao koji se odvijao brzo, rekao je u razgovoru za Vatican News. Postulator je zapravo rekao da je iznenađen i začuđen koliko je malo trebalo toj kauzi da dođe do beatifikacije. Prema mojoj dokumentaciji, sve je započelo 2014. godine, iako je zahtjev za beatifikaciju službeno predan 2015. godine. Da nije bilo pandemije, bio bi proglašen blaženim godinu dana prije. Šest godina za jednu kauzu doista je vrlo malo, napomenuo je o. Cebollada.

Istaknuvši veliku suradnju između nadbiskupije u San Salvadoru i Družbe Isusove u Srednjoj Americi, postulator je kazao da je, što se tiče života oca Rutilija, od velike pomoći bilo ono već učinjeno u kauzi za kanonizaciju salvadorskoga nadbiskupa Óscara Arnulfa Romera, ubijenoga 1980. godine, kojega je s ocem Rutilijem povezivalo duboko prijateljstvo.

Teže je, međutim, bilo doći do informacija o Lemusu i Solórzanu, koji su u određenim trenutcima bili prepreka u kauzi. Ne može se beatificirati ili kanonizirati netko za koga se ne zna tko je, objasnio je postulator. Iz Rima je prikupljeno mnogo podataka i sama Družba Isusova ih je istraživala, slušajući svjedočanstva članova obitelji i poznanika. U mjesec dana je prikupljen materijal potreban za nastavak kauze. Nema toliko mnoštvo informacija o njima kao o životu oca Rutilija, ali bilo ih je dovoljno. Sav je materijal – 750 stranica, svojevrstan doktorski rad – sastavljen od usmenih i pisanih svjedočanstava, poslan Kongregaciji za proglašenje svetih, koji ga je proučio i prosudio. Posljednja faza bila je odobrenje Pape koji, kako je rekao postulator, u svojoj kapeli čuva jedan spis oca Rutilija iz vremena dok je bio provincijal u Buenos Airesu.