Zagreb, 5. 10. 1995. (IKA) – ćibenski biskup Sređko Badurina u razgovoru za najnoviji broj tjednika “Panorama” otklanja optužbe na ra~un katoli~kih sveđenika joč iz vremena II. svjetskog rata, kojima se spo~itava izravnu umiječanost u ratna zbivanja. “Isto je i s prekrčtavanjem, koje u katolika nema zna~enja. Pravoslavci prekrčtavaju. ćto se ti~e blagoslova oružja, takav obred u katolika ne postoji. Kontakt s vojskom ostvaruje se samo preko dučobrižničtva, a sve to mora biti daleko od ratnih aktivnosti. U pravoslavnih sveđenika, naprotiv, posjedovanje oružja je tradicija. Dokumenti Drugoga svjetskog rata svjedo~e na viče mjesta o pravoslavnim sveđenicima poginulim u napadima na bunkere”, isti~e biskup Badurina te nastavlja: “Jedna publikacija Svetoga sinoda, tiskana u Beogradu, objavila je podatke kako je čibenska pravoslavna crkva sručena. Rekao sam skupu da kao čibenski biskup tvrdim kako to nije istina i predložio da zajedno utvrdimo pravo stanje pravoslavne crkve u ćibeniku, ali i ostalih pravoslavnih i katoli~kih crkava na podru~ju čibenske biskupije. Prijedlog je usvojen, ali delegacija Svetog sinoda nije dočla, usprkos svim naporima uloženima na sastancima s episkopom Buloviđem u Pe~uhu i Hildesheimu, te jamstvu dobivenom od hrvatske Državne komisije za odnose s Crkvom, s kojom smo dogovorili i datum posjeta”. Govoređi o odlasku veđine Srba s novooslobošenih podru~ja Hrvatske te o nedostatku pravoslavnih dučobrižnika za Srbe u ćibeniku, biskup Badurina isti~e: “Svjedoci smo koliko je puta hrvatska vlast, dakle oni najodgovorniji, uputila poziv svima grašanim Hrvatske, posebno onima srpske nacionalnosti, da u nedavnim akcijama Hrvatske vojske ostanu na svojim ognjičtima. Znamo i to kako im je bilo narešivano da se isele… U viče sam navrata tražio za njih sveđenika. Ovdje ih ~eka netaknuta crkva, episkopska kuđa. Boje se dođi, odgovorili su mi. Zaklju~io sam kako nije bilo želje ni kod Nikolaja ni kod Longina, jer oni su dobili sva jamstva za osobnu sigurnost. Ćivot u državi koja im nije po volji za njih je bio nemoguđ. A ostaviti svoje vjernike bez bogoslužja za njih je, ~ini se, moguđe. Moje je mičljenje da sveđenik ne mora voljeti okružje u kojemu živi, ali ga mora uvažavati”.